Danas je nabavljen stolni voltmetar njemačkog proizvođača Excelsior-Werk iz 1930-tih godina. Tvornicu Excelsior-Werk je 1908. godine osnovao Rudolf Kiesewetter. To je bila prva njemačka tvornica za proizvodnju električne mjerne opreme. Tvornica je uništena tijekom 2. svjetskog rata i ponovno obnovljena nakon njega. Nakon smrti Rudolfa Kiesewettera 1958. godine tvornica je potpala pod suvlasništvo države (bivša DDR) te je nastavila s proizvodnjom električnih mjernih uređaja ali i druge elektroničke opreme. Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine tvornica mijenja naziv u “Rudolf Kiesewetter Messtechnik GmbH” te je i danas prisutna na tržištu.
Ostaci žaruljice imaju oznaku mađarskog proizvođača Tungsram. Iako ova tvrtka proizvodi žaruljice od 1904. godine ne možemo tvrditi da se radi o originalnoj žaruljici. Na metalnom okviru voltmetra nalazimo logo „JELKO“, a na električnoj sklopki naziv proizvođača „PRESTO GERMANY“, uobičajene simbole tehničkih certifikata nalazimo te oznaku njemačkog patentnog zavoda DRGM DRP.
Oznaka DRGM (Deutsches Reichsgebrauchsmuster) je oznaka njemačkog registracijskog zavoda koju možemo naći na predmetima proizvedenima u vremenu od 1891. do kraja listopada 1952. godine. Oznaka DRP (Deutsches Reichspatent) pak je oznaka njemačkog patentnog zavoda iz istog razdoblja. Ovdje je važno uočiti kako je DRGM štitio samo dizajn i upotrebu određenog predmeta, dok je DRP označavao zaštitu samog patenta. Iako u složenicama naziva ova dva zavoda nalazimo riječ „Reich“ to ovdje nema nikakvu poveznicu i garanciju da je predmet bio u upotrebi u tzv. Trećem Reich-u.
Na skali voltmetra uz logo proizvođača Excelsior-Werk nalazimo simbol nalik ukriženim slovima S. Ovakav simbol srećemo i na mjernim instrumentima nekih drugih njemačkih i austrijskih proizvođača mjernih uređaja iz 1930-tih godina, no nismo uspjeli odgonetnuti njegovo značenje. S desne strane iznad serijskog broja stoji crvena zvjezdica koja označava ispitni napon od 2000 V, zatim simbol da se instrument za mjerenje koristi u vertikalnom položaju, simbol da se radi o mjernom instrumentu sa permanentnim magnetom i pomičnim svitkom, zatim da je namijenjen za mjerenje istosmjernog napona i da mu je klasa točnosti G (pogonski instrument 1. klase sa pogreškom od 1 %).
Oznake su otisnute po starim njemačkim pravilima za mjerne instrumente (VDE 0410) iz 1923. godine, no one su se izmijenile međunarodnom standardizacijom IEC od 1935. godine. Ovo nam je jedan od pokazatelja prema kojem možemo datirati naš instrument.
Kod testiranja voltmetra uočeno je da kazaljka neki puta zapinje na otklonu iznad 4V. Utvrđeno je kako jedan od dva protu-utega kazaljki na otklonskom sistemu u tom položaju dodiruju vijak koji se nalazi ispod protu-utega što ponekad rezultira zapinjanjem. Žica, odnosno nosač protu-utega je svinut kojih pola milimetra dalje od vijka i sada zakretni mehanizam voltmetra radi bez zapinjanja. Podešavanje nule kod ovog instrumenta nije moguće bez rastavljanja kućišta pa je ovom prilikom napravljena i ova korekcija.
Očuvanost mehanizma unutar kućišta voltmetra je izvrsna jednako kao i njegova preciznost. U čitavom opsegu od 6 V dobivamo ispravna očitanja napona. Ovaj voltmetar se najvjerojatnije koristio za ispitivanje ispravnosti baterija i to na način da se njihov napon mjeri bez opterećenja i sa opterećenjem (žaruljice). Time se može dobiti precizniji zaključak o stvarnom stanju, odnosno preostalom kapacitetu baterija. Naime, baterijski ili akumulatorski članci mogu na voltmetru bez opterećenja pokazivati dovoljno visok napon iako im je možda kapacitet već sasvim oslabio. Stoga, ako kod uključenja opterećenja (trošila) odgovarajuće snage u strujni krug napon značajno padne, to je siguran pokazatelj ispražnjenosti ili dotrajalosti baterija. Žaruljice su u ovom slučaju i dobar vizualni indikator jakosti struje jer po promjeni jačine njihovog sjaja možemo procijeniti da li baterija ima dovoljan kapacitet davanja konstantne struje ili pak ista s vremenom brzo opada.
Tko zna što je sve prošao naš voltmetar u svojih moguće i stotinu godina postojanja i koje je sve napone i na kojim mjestima izmjerio. Štetu su na njemu pretrpjela samo grla za žaruljice, no sam voltmetar eto još uvijek izvrsno obavlja svoj posao. Iako je vjerojatno preživio čitav 2. svjetski rat i tko zna kakve sve još električarske bitke ovaj voltmetar nam danas otkriva vrlo malo od svoje bogate povijesti. Upravo zato smo ga mi s današnjim danom službeno ubilježili u ovu internetsku objavu, no kako sada stoje stvari, pitanje je tko će opet na kraju duže opstati – ovaj voltmetar sa svojim tajnama ili ovaj internet u svojem sadašnjem obliku. Možda će naš voltmetar u nekoj dalekoj budućnosti ponovno otkriti neki elektroničar zaljubljenik u vintage uređaje, gdje će ga ponovno iznenaditi njegova funkcionalnost i preciznost, te će ga ponovno zabilježiti u nekoj svojoj objavi… naravno, tada već možda na nekoj kvantnoj ili hologramskoj memoriji smještenoj u tko zna kojem dijelu svemira 🙂
