Danas je nabavljen uređaj koji se koristi u distribuciji satelitskog programa sa zajedničkim antenama na više korisnika tzv. Multiswitch. Da bi shvatili čemu je potreban ovaj uređaj i što sve znače natpisi na njemu potrebno se upoznati sa osnovama sustava prijema RTV programa preko satelita.
Počeci komercijalnog korištenja satelitske televizije mogu se smjestiti u rane 1960-te godine kada je prijem američkih TV programa već bio moguć na području 16 zemalja, a kod nas se satelitska televizija popularizirala u 1980-tim godinama. Najpoznatiji sateliti koji pokrivaju naše područje (europski sateliti) su EUTELSAT i ASTRA koji sada već emitiraju na tisuće televizijskih kanala.
Danas više ne postoji analogni prijenos satelitskih kanala pa se time ovdje nećemo previše ni baviti. Napomenuti ćemo samo da se u vrijeme emitiranja satelitskih programa analognim modulacijama mogao emitirati samo jedan kanal sa jednog transpordera. Današnjim digitalnim načinom emitiranja moguće je vršiti kompresiju signala slike pa je preko jednog transpordera moguće emitirati više kanala. Digitalni modulacijski postupci, vrste kodiranja i kompresije koje se koriste kod digitalnog satelitskog prijenosa ovdje također nećemo opisivati već ćemo se samo bazirati na opis osnovnog sustava kojim se emitiraju, te kako se kod prijema selektiraju željeni kanali sa pojedinih satelita.
Za RTV difuziju koriste se tzv. sateliti s izravnim zračenjem (engl. DBS – direct broadcasting sattellite) postavljeni u geostacionarnoj orbiti 36000 km od zemlje. Imaju u pravilu do 32 transpordera (primopredajnika) svaki širine 27 MHz.
Evo kako u osnovi izgleda sustav distribucije RTV programa preko satelita.
- Zemaljska televizijska postaja (TV studio) – Putem optičkog kabla ili radio linkom RTV signali se prenose do odašiljačke postaje.
- Odašiljačka satelitska postaja – Obično se radi o više uvezanih odašiljačkih satelitskih postaja koje odašilju RTV signal prema određenom satelitu preko paraboličnih antena promjera od 2,5 metra pa na više na frekvenciji od 14 GHz. Hrvatska svoje RTV programe odašilje na satelite Eutelsat 16A i Amos 3.
- Satelit – Glavna komponenta satelita je transporder (skraćeno od engl. transmitter-responder) ili primopredajnik. On prima signal sa zemaljske odašiljačke postaje, pojačava ga, konvertira i zatim ponovno odašilje na zemlju. Dakle možemo ga promatrati kao repetitor. Izlazne snage traspordera kreću se u rasponu 20-200W, a prijemna frekvencija od 14 GHz konvertira se u opseg 10,7-12,75 GHz i odašilje prema zemlji. Ove frekvencije pripadaju u Ku frekvencijski opseg. Osim transpordera satelit ima sustav za napajanje električnom energijom (solarne ploče i akumulatori) te sustave za pogon i pozicioniranje (raketni motor, sustavi za orijentaciju). Satelit je također opremljen telemetrijskim linkom za komunikaciju sa upravljačkom postajom na zemlji i naravno prijemnim i odašiljačkim antenama.
- Prijemna satelitska antena (satelitski tanjur) obično je promjera od 45 cm na dalje (tipično do 90 cm), a služi za skupljanje i fokusiranje signala sa satelita prema LNB-u. Tipično su paraboličnog oblika a fokus može biti u centru ili ispod centra. Može biti usmjerena fiksno prema jednom satelitu ili pokretna na rotatoru za usmjeravanje prema više satelita. Ima relativno veliko pojačanje ali i uski prijemni kut pa mora biti precizno usmjerena prema satelitu. Ovisno o izvedbi, na jednoj anteni može više LNB-a (do najviše osam), svaki postavljen u fokus odašiljanja jednog susjednog satelita u orbiti. Kod nas su najčešće antene s dva LNB-a usmjerene na satelite ASTRA i HOTBIRD koji su međusobno pomaknuti za 6°.
- LNB (engl. low-noise block) – niskošumni konverter, konvertira satelitski signal 10,7-12,75 GHz u niži frekvencijski opseg 950-2150 MHz kako bi bio pogodan za prijenos koaksijalnim kablom (na višim frekvencijama nastali bi veliki gubici u kablu). Postoje razne izvedbe LNB-a, mogu biti s jednim do osam izlaza, univerzalni za oba Ku pojasa, mogu biti izvedeni kao dvostruki LNB-ovi u jednom kućištu (monoblokovi) itd.
- Satelitski prijemnik, izdvaja audio-video signal (informaciju) iz satelitskog signala.
Satelitski signal se sa satelita prema Zemlji odašilje u Ku opsegu frekvencija, koji je podijeljen u dva podopsega – niži opseg od 10,7 do 11,7 GHz i viši opseg od 11,7 do 12,75 GHz. Ukupna širina frekvencijskog opsega iznosi dakle oko 2 GHz (po 1 GHz na nižem i višem opsegu), međutim korištenjem dvije polarizacije kod odašiljanja (vertikalne i horizontalne) dobije se dvostruko veći opseg iskoristiv za odašiljanje pojedinih kanala. Na taj način svaki kanal je određen jednom od četiri moguće kombinacije:
- Niži frekvencijski pojas (Low Band), horizontalna polarizacija
- Niži frekvencijski pojas (Low Band), vertikalna polarizacija
- Viši frekvencijski pojas (High Band), horizontalna polarizacija
- Viši frekvencijski pojas (High Band), vertikalna polarizacija
LNB dakle može primati dva frekvencijska opsega i dvije polarizacije, a da bi se prekopčala ispravna kombinacija za svaki pojedini kanal služe kontrolni naponi i frekvencije koji se antenskim kablom šalju iz prijemnika prema LNB-u:
- 13V ili 18V napon za prekapčanje polarizacije, ujedno i napon napajanja LNB-a (13V vertikalna polarizacija, 18V horizontalna polarizacija)
- 22kHz signal za promjenu frekvencijskog pojasa (ima signala – viši pojas, nema signala – niži pojas)
Sada su nam jasne sve oznake na našem Multiswitch-u. Signal možemo primati sa dva satelitska sistema i jednog zemaljskog. Ulazi za spajanje odgovarajućih izlaza LNB-a kao i ulaz za sistem zemaljskih antena jasno je označen u gornjem redu. LNB sa osam izlaza, ili dva LNB-a sa četiri izlaza bila bi u mogućnosti primati sve signale sa dva satelita, dakle kako sa višeg i nižeg pojasa tako i sa vertikalnom i horizontalnom polarizacijom.
Ostaje riješiti način kako prebaciti izlaz na željeni satelit (odabir satelitskog sistema). Tome služi DiSEqC sklopka (engl. Digital Satellite Equipment Control) čiji naziv vidimo ispisan na našem Multiswitch-u. Naš Multiswitch dakle pokriva prijem sa dva satelita u sve četiri kombinacije i prijem zemaljskog RTV signala što čini ukupno devet ulaza, a s druge strane ima četiri izlaza na donjoj strani za pokrivanje četiri korisnika, pa nosi oznaku 9/4. Spomenuti zemaljski RTV signal se u Multiswitch-u također pojačava i raspodjeljuje na četiri izlazna kanala. Tako jedan satelitsko – zemaljski antenski sustav mogu nezavisno koristiti četiri korisnika, no ukoliko se pokaže potreba za proširenjem Multiswitch-evi se u većini slučajeva mogu međusobno kaskadno nadograđivati.
Za samostalne kućne satelitske sustave uobičajeni su LNB-ovi koji imaju samo jedan izlaz, a ipak primaju oba pojasa i obje modulacije. Također kada se ispravno montiraju mogu primati i signal sa dva satelita. Takvi LNB-ovi imaju u svojem kućištu već ugrađene potrebne sklopke i dvostruke mikrovalne antene međusobno pomaknute pod kutem pogodnim za prijem dva satelita. Multiswitch se pak najviše koristi u većim zajedničkim sustavima za više korisnika. Nama se pružila prilika zaviriti u unutrašnjost jednog takvog sklopa i iako se sve bazira na četiri specijalizirana DiSEqC mikrokontrolera zasigurno ćemo se svi složiti kako bi nešto ovakvo stvarno bilo prilično zahtjevno napraviti u samogradnji 🙂