Danas je nabavljen prijenosni uređaj za elektrostimulaciju njemačke tvrtke Mela K.G. pod nazivom IONO-MODULATOR iz 1950. godine.
Ideja elektrostimulacije je da se primjenom struja određenih jakosti, frekvencije i trajanja pozitivno djeluje na strukture živčanog i mišićnog tkiva, te na krvne žile i cirkulaciju, kako bi se u prvom redu postigao analgetski učinak na bolna mjesta, zatim stimulacija oštećenih živaca i mišića, liječenje otečenih mjesta i (ono što je najviše dvojbeno) povećanje mišićne mase i snage mišića. MELA IONO-MODULATOR jedan je od prvih predstavnika kompletnog uređaja za elektroterapiju, koji funkcijski pokriva sve osnovne mogućnosti uređaja te vrste koji su i danas u širokoj upotrebi.
Naš uređaj ima ukupno šest fiksnih modova rada, odnosno različitih modulacija izlaznih napona i struja, a koje se mogu dodatno korigirati pomoću dva potenciometra (označenih sa Ionisation i Modulation) od kojih je jedan vjerojatno za podešavanje jačine istosmjerne komponente, a drugi za impulsni napon. U cilju što bolje kontrole i podešavanja željenog izlaznog signala isti se prikazuje na zaslonu osciloskopa i mjeri ugrađenim ampermetrima.
Prve četiri modulacije pokrivaju područje ublažavanja ili otklanjanja boli kod pacijenta, na način da se pogodnim električnim strujama, preko elektroda prislonjenih na kožu, blokiraju ili otupljuju živci koji prenose informaciju o boli prema mozgu. Dakle ova metoda ne liječi sam uzrok bolesti već samo umrtvljuje osjećaj boli koju ista izaziva, odnosno djeluje kao analgetik. Kod današnjih uređaja za tu namjenu takve se struje zovu „dijadinamske struje“, a tu se radi o poluvalno ili punovalno ispravljenim izmjeničnim sinusnim naponima frekvencije 50-100 Hz sa mogućim dodatkom konstantne istosmjerne komponente.
Prema natpisima na našem uređaju prve dvije modulacije mogu se koristiti i u svrhu dijagnostike. Ovo bi trebale biti modulacije sa najmanjom razinom podražajnih struja. Vjerojatno su se koristile za ispitivanje reakcije pacijenata na živčane podražaje (refleksni testovi), a moguće i za neke oblike termoregulacijskih testova gdje se električnim strujama stimuliraju znojne žlijezde kako bi se mjerenjem količine znoja ispitale neke funkcije vegetativnog živčanog sustava.
Zadnje dvije modulacije pak ne ciljaju na smanjenje boli već na elektrostimulaciju mišića dovođenjem strujnih impulsa na živce mišića, kako bi se ublažilo propadanje i vratila funkcija oštećenih (živaca) mišića nakon pretrpljenih ozljeda, oduzetosti, paraliza i slično.
Mod. I – odnosi se na bolna stanja uzrokovana oštećenjima ili uklještenjima određenih dijelova vegetativnog (autonomnog) živčanog sustava čovjeka u dijelovima koji prolaze kralježnicom. Cilja se na kočenje simpatikusa ili blokadu stellatuma (dijelovi kičmenih živaca za područje glave i vrata). Simpatikus je dio vegetativnog živčanog sustava koji je aktivan tijekom emocionalnih, čuvstvenih i psiholoških reakcija te kad je tijelo izloženo ili se priprema na napor, opasnost, stres i slično. Za ovu vrstu terapije smatraju se pogodnima izmjenične struje frekvencije 100 Hz.
Mod. II – pojačani Mod. I sa naglaskom na toniranje (smanjenje napetosti) potkožnog vezivnog tkiva što se smatra važnim nakon pretrpljenih ozljeda. Za ovu vrstu terapije koriste se struje frekvencije 50 Hz.
Mod. III – kombinacija Mod. I i Mod. II, dakle opet se cilja na uklanjanje ili smanjenje boli kočenjem ili blokadom živaca koji ju prenose, uključuje toniranje (smanjenje napetosti) vezivnog sustava vaskularnog tkiva, tretiranje tupih ozljeda i oteklina (hematoma, edema), te uklanjanje neuralgije (boli nadraženih ili upaljenih živaca) u području glave.
Mod. IV – kombinacija Mod. I i Mod. II s dodatkom galvanskih impulsa čime bi ova modulacija bila još jačeg analgetskog djelovanja od prethodnih. Pokušava se ostvariti analgezija (uklanjanje osjećaja boli blokadom živaca koji prenose informaciju o boli), odnosno ukloniti neuralgija (bol nadraženih ili upaljenih živaca), mialgija (bolovi u mišićima zbog poremećaja rada živaca), išijas (bol i slabost u mišićima srednjeg i donjeg dijela tijela sa gubitkom osjećaja u nekim dijelovima nogu), Opstipacija (tvrda stolica) i ginekološki bolovi.
Mod. V – odnosi se na stimulaciju motoričkih živaca, pa se tu ubrajaju terapije za poboljšanje ili vraćanje funkcije kretanja čovjeka, gimnastika mišića općenito i tretmani kod paraliza dijelova tijela.
Mod. VI – odnosi se na stimulaciju mišića u cilju izazivanja mišićne kontrakcije kod paretičnih (oduzetih) ili atrofiranih mišića koji nisu u stanju funkcionirati na normalan način.
Struja se iz ovog našeg uređaja (jednako kako i kod modernih uređaja) na tijelo dovodi preko metalnih elektroda koje su u našem slučaju u obliku šalica (inače mogu biti i pločaste ili vakuumske).
Primjena terapije na pojedino mjesto uobičajeno traje do 5 minuta što se kod našeg uređaja kontrolira mehaničkim satom. Mehanizam sata nije povezan na električne kontakte, tako da isti operateru samo zvoncem javlja da je određeno vrijeme prošlo. S obzirom da se živci brzo naviknu na jednolike podražaje uobičajeno je tijekom terapije barem jednom promijeniti polaritet napona za što služi posebna sklopka u lijevom donjem kutu prednje ploče uređaja.
Naš uređaj nabavljen je bez originalnih elektrodi, a također i nedostaju sve četiri elektronske cijevi u pripadajućem elektroničkom sklopu. Već smo rekli da se za elektroterapiju koriste punovlano ili poluvalno ispravljeni naponi frekvencije 50 ili 100 Hz, koji se impulsno prekidaju i/ili im se još dodaje čista istosmjerna komponenta. Zato je vrlo praktično koristiti gradsku mrežu frekvencije 50 Hz, gdje običnim poluvalnim ispravljanjem u jednoj grani dobivamo gotove impulse frekvencije 50 Hz, a punovalnim ispravljanjem impulse od 100 Hz u drugoj grani. Jačina struje u ove dvije grane ograničava se potenciometrima (reostatima). Trajanje serije impulsa u našem uređaju se određuje elektro-mehaničkom sklopkom koja je povezana sa grebenastom osovinom elektromotora sa reduktorom i koji na taj način prekida izlazni strujni krug u određenim intervalima. Sklopkom za odabir vrste modulacije preklapaju se i kombiniraju dvije frekvencijske impulsne grane (50 i 100 Hz) sa istosmjernom.
Stoga su i za cijeli sklop dovoljne svega četiri elektronske cijevi (u krugu osciloskopa), te mrežni transformator, mehanička intervalna sklopka i nekoliko poluvodičkih dioda da se dobiju svi potrebni naponi za elektrostimulaciju. Slika gore prikazuje izgled prednje ploče sa zadnje strane, a slika dolje izgled elektroničkog sklopa IONO-MODULATORA. Čeriti kućišta za elektronske cijevi su nažalost prazna.
Pogled na zadnju stranu elektroničkog sklopa otkriva vrlo urednu i profesionalnu montažu komponenti. Inače je cijeli uređaj izveden vrlo praktično za rasklapanje i servisiranje: prednja ploča spojena je sa elektroničkim sklopom preko jednog zajedničkog konektora radi lakšeg rastavljanja, a elektronske cijevi su smještene uz vanjski rub na stražnjoj strani čime je i njihova zamjena maksimalno olakšana.
Detaljni pogled na sklopku za biranje modulacija. Uočava se jednostavna izvedba kontrolnih lampica: kućište za žaruljicom montirano je na osovinu sklopke te okretanjem iste mijenja poziciju i osvjetljava pripadajući prozorčić vidljiv s prednje strane.
Detaljni pogled na potenciometar “Modulation”, mrežnu sklopku i četveropolnu priključnicu za elektrode.
Detaljan pogled na ampermetar, dvostruki potenciometar “Ionisation”, sklopku za promjenu polariteta izlaznog napona i mehanički timer sa zvoncem.
Evo i 5-minutnog timera sa skinutim poklopcem.
Katodna cijev osciloskopa je poznata Philipsova DG7-31.
Detaljan pogled na transformatore.
Pogled na elektromotor sa reduktorom koji služi za prekidanje intervala izlaznog napona.
Na osovinu elektromotora montirana su tri grebenasta kotačića koji upravljaju trima pripadajućim sklopkama stvarajući potrebne intervale izlaznog napona. Komponenta montirana na kućište je selenska dioda.
Graeztovi selenski ispravljači montirani na kućište. Uočava se da se ne koriste sve četiri diode, već samo izlazni kontakti istosmjernog napona (dvije u seriju spojene diode).
Naš primjerak IONO-MODULATORA ima više električnih i mehaničkih nedostataka. Već smo spomenuli nedostatak elektronskih cijevi i elektroda, a fali također i mrežni kabao kao i zadnji poklopac. Na prednjoj ploči još je djelomično potrgana ručica sklopke za promjenu polariteta, a oštećen je i poklopac jednog potenciometra. Vidljivo je da su instrumenti u lošem stanju, zbog zuba vremena na skali je popucala boja, a kazaljka jednog instrumenta je blokirana u punom otklonu. Prvo ćemo se pozabaviti tim instrumentom (ampermetrom) koji je bez većih poteškoća skinut sa prednje ploče. Dimenzije su mu 70×70 mm.
Na stražnjoj strani uočava se puno plombiranih mjesta ispod kojih su vijci mehanizma. Kućište se pak odvaja pomoću vijaka smještenih sa strane.
Iako su poskidani svi vijci kućište je bilo nemoguće rastaviti jer je cijelo bilo dodatno sljepljeno i zabrtvljeno. Nakon više neuspješnih pokušaja, jedini preostali način je bio piljenje metalnog plašta i zatim mehaničko odvajanje od plastičnih dijelova sa kojima je bilo sljepljeno.
Pogled na mehanizam instrumenta otkriva da se radi o pomičnom svitku unutar permanentnog magneta. Svitak je ovješen na metalne torzione niti koje imaju trostruku ulogu: nosači svitka, elementi za centriranje i povratne opruge.
Zakretni mehanizam sa kazaljkom ne vraća se u početni položaj. Potrebno je dalje rastavljati instrument da se vidi u čemu je problem. Kao što se vidi, obje torzione niti su čitave i napete.
Pogled od gore otkriva problem. Zavojnica nije centrirana s obzirom na magnet, tako da jednim krajem struže po njemu, a što stvara preveliko trenje da bi torzione niti mogle vratiti zakretni mehanizam u nulti položaj. Na slici se vidi i uzrok takvog stanja. Naime, torzione niti su sa svake strane pričvršćene za zakretnu zavojnicu pomoću metalne pločice koja je zaljepljena za tijelo zavojnice. Sa desne strane ta pločica se djelomično odlijepila, čime su poremećene sile napetosti između desne i lijeve torzione niti, te je time zavojnica povučena na jednu stranu. Na slici je cijeli mehanizam prilično povećan. U praksi će biti vrlo teško rastaviti ovaj sitan i krhki mehanizam do kraja, očistiti staro ljepilo, zalijepiti sve skupa novim ljepilom i ponovno centrirati zavojnicu pomoću torzionih niti. Uz to treba svakako ponovno baždariti miliampermetar. Kad se tome pribroji prilično uništena skala instrumenta na kojoj je popucala sva boja i počela se ljuštiti, te kad se sjetimo komplikacija oko rastavljanja kućišta koje nas čekaju sigurno i kod sastavljanja… moramo se pomiriti da je popravak ovog instrumenta jednako neizvjestan koliko i neisplativ.
Donje slike pobliže prikazuju problem. Dovoljno je bilo tek dodirnuti mjesto spoja pa da se pločica nosača niti do kraja odlijepi od tijela zavojnice.
Da se i krene u pokušaj ponovnog ljepljenja ovih dijelova, svakako bi to trebalo učiniti i sa druge strane, jer se može pretpostaviti da je ljepilo tijekom vremena izgubilo svoja svojstva na svim spojevima.
Možda će se vremenom već negdje pojaviti kakav odgovarajući zamjenski miliampermetar, no i tada, otaje problem identificiranja nedostajućih elektronskih cijevi. S obzirom da smo analizom uređaja došli do zaključka da se elektronske cijevi koriste samo za osciloskop, možda ne bi bilo loše spojiti ostatak sklopa na mrežni napon i izmjeriti izlazne signale. Zamjenom mrežnog kabla utvrđeno je da nema prolaza struje na mrežni transformator. Osigurač je ispravan, pa kvar može biti u mrežnoj sklopki ili samom transformatoru. S obzirom da ionako nije pametno spajati uređaj na napajanje prije zamjene elektrolitskih kondenzatora, a uz sve već navedene kvarove, u ovoj fazi odustati ćemo od pokušaja oživljavanja ovog našeg IONO-MODULATORA.
Lijepo je imati u kolekciji jedan od prvih uređaja za TENS i elektrostimulaciju i šteta je što ne možemo izmjeriti njegove izlazne signale za elektrode. No, na osnovu svega što smo naučili iz ovog uređaja može se izvući jedan zanimljiv zaključak: svi uređaji ove vrste koriste iste principe već gotovo 70 godina. Razlika je u tome što suvremeni uređaji za elektroterapiju koriste mikroprocesore umjesto elektromotornih sklopki za generiranje izlaznih napona, te različite jeftine ali vizualno atraktivne LCD zaslone i LED pokazivače za prikaz (uglavnom besmislenih) vrijednosti i veličina uz maštovito oblikovane elektrode za svaki dio tijela. No, za svih ovih sedam desetljeća, niti jedno ozbiljno i nepristrano istraživanje ili studija nije uspjela potvrditi gotovo niti jedan od stotine pozitivnih učinaka koji se pripisuju ovim uređajima. Ali oni su ipak još uvijek traženi i reklame još uvijek uspijevaju biti puno prihvaćenije od realnosti. Tako i ja sam teško odolijevam i rado tragam za ovakvim uređajima. Naravno, ako nisu preskupi. Iako, znanje koje se može steći proučavanjem istih je neprocjenjivo 🙂 A za čudo, baš ovaj pozitivni efekt elektroterapijskih uređaja se ne navodi baš nigdje u njihovim reklamnim prospektima. Iako su se zasigurno mnogi i te kako dobro naučili pameti nakon što su skupo platili ove jeftine uređaje 🙂