Danas je nabavljen mehanički stroj za poštansko frankiranje (otiskivanje pečata sa nazivom pošiljatelja i žiga plaćene poštarine) njemačkog proizvođača POSTALIA.
Sa bočne strane nalazi se mehanizam za promjenu 4-znamenkastog broja na matrici preko koje se vrši otisak.
Sa druge bočne strane nalazi se gumb za oslobađanje valjka za otisak te ključ kojem još nisam dokučio namjenu.
S prednje strane nalaze se vratašca preko kojih se pristupa mehanizmu za nanošenje boje. Boja za otisak se na matricu nanosi se preko posebnih valjaka.
Sa zadnje strane nalaze se vratašca za pristup brojčaniku kojem ne znam namjenu, ali s obzirom da su vratašca predviđena za pečaćenje plombom vjerojatno radi o namještanju nekog ograničenja broja otisaka.
Kad se skinu poklopci otkriva se složen sustav zupčanika i brojčanika.
Bacimo pogled na mehanizam sa svake strane:
Na valjku za otisak nalaze se tri matrice, od čega su dva brojčana mehanizma promjenjiva: datumski (koji se vidi na gornjoj slici) mijenja se izravno na brojčaniku, a 4-znamenkasti na poštanskom žigu mijenja se pomoću ručica sa bočne strane uređaja (što je moguće napraviti samo u određenom položaju valjka).
Ovako izgleda otisak sa matrica pričvršćenih na glavni valjak. Kao što se vidi, stroj na poštanskom žigu malo zapinje, a to se može pripisati nečistoći uslijed viška boje koja se nakupila na određenim dijelovima mehanizma.
Ovom stroju svakako je potrebno jedno temeljno čišćenje i servis. Moje pak iskustvo u mehanici nije toliko da bi se usudio rastaviti ovaj (za mene) prilično složeni mehanizam bez zapisivanja i fotografiranja svakog koraka prilikom rastavljanja, što onda svakako iziskuje rezervaciju velike količine vremena i strpljenja. No, kad se tome još pridoda i činjenica da zapravo uopće ni ne znam sve funkcije ovog uređaja i način rada sa istim, najbolje je (za sada) odložiti ovog POSTALIA u natrag njegovu originalnu kožnu torbicu, te krenuti u njegovu obnovu tek kad se sakupi dovoljno znanja o ovakvim uređajima. Tu pak mi najviše može pomoći neki dobronamjerni čitatelj ovog posta svojim stručnim ili iskustvenim savjetom, kojem se eto toplo preporučam 🙂
Zahvaljujem na korisnim informacijama 🙂 Što se tiče rastavljanja potrebno je skinuti bočne brojčanike s jedne strane i odšarafiti ono tipkalo s druge strane. Onda se sa zadnje strane (ispod zadnjeg poklopca) odšarafe svi vijci (ukupno ih je tri, jedan je plombiran) i izvuče se iz ležišta poluga (metalna šipka) koja cijelom dužinom u unutrašnjosti blokira poklopac, a bila je fiksirana tim vijcima za zadnje strane. Ta dugačka poluga djelomično se vidi na prvoj slici gore gdje je skinut poklopac, stoji desno uz rub papira, kraj ključa. Dalje ide lako 🙂 Uglavnom za skidanje poklopca potrebno je skinuti sve ono što se vidi da je na slikama rastavljeno.
Calcorex je svakako zanimljiva mehanička računaljka popularno zvana “žveglica” i nalazila se u svakom poduzeću gdje je trebalo raditi obračune plaća. Imam ih par komada i čekaju na red da i njih rastavim 🙂 Moj osobni stav da je svakako lijepo imati u kolekciji ili kao ukrasni detalj te vintage mehaničke strojeve, međutim, da bi užitak bio potpun, iste je potrebno i što je moguće detaljnije proučiti, a prvi korak u tome je njihovo pažljivo rastavljanje. Meni je najljepši trenutak druženja sa nekom starom napravom onaj trenutak kada prvi put zavirim u mehanizme koji se kriju ispod kućišta 🙂
Hvala na informacijama. Neke stvari sam već prije odšarafio, pa i izvukao onu dugu šipku, ali nisam išao dalje. Morat ću si uzeti malo više vremena pa polako… Nadam se da ću uspjeti i onaj plombirani šaraf. Trebam “osvježiti” valjke s crvenom bojom pa trebam bolji pristup njima. Što se tiče Calcorexa, rastavio sam ga i potrošio dosta vremena ali kako nisam stručnjak za takve stvari i dalje nešto s njim ne štima, kao što nije štimalo ni kad je bio “u komadu”. Još su mi se pojavili i mali, valjda mesingani, štiftovi viška 🙂 Ipak, mislim da su svi dijelovi tu, samo ih treba složiti.
Ja sam također znao imati viška dijelova kod rastavljanja 🙂 Međutim, naučio sam da koliko god misliš da ćeš sve zapamtiti kod rastavljanja ispostavi se da na kraju kod sastavljanja uvijek nešto zaboraviš, previdiš ili jednostavno krivo okreneš. Pogotovo ako uređaj danima stoji rastavljen na stolu i čeka vlasnika da nađe vremena za sastavljanje. Zato sada svaki korak slikam fotoaparatom. Fotoaparati su danas jeftini, a slika koja se škljocne nakon svakog koraka rastvljanja oduzme sekundu vremena, a poslije uštedi sate mozganja odakle je ispao neki dio koji sada više nigdje ne paše 🙂
Pozdrav,
hobi mi je filatelija, pa nešto znam o ovom uređaju, a neke stvari koje ne znam, nadam se da ću saznati od Vas. Dobro ste napisali da je to uređaj za plaćanje poštarine (frankiranje otiskivanjem direktno na pošiljku). Taj način frankiranja počinje se koristiti početkom 20. stoljeća, zbog potrebe za bržim frankiranjem velikog broja poštanskih pošiljaka, umjesto lijepljenja poštanskih maraka. Proizvođač je njemačka firma Francotyp-Postalia. Ovaj dio koji ste slikali može se koristiti za ručno otiskivanje “frankotipa” na pisma i ostale poštanske objekte, a može se i umetnuti (fiksira se) u električni uređaj s pokretnom trakom, pa se zapravo strojno otiskuju frankotipi na pisma koja se s jedne strane ubacuju u taj uređaj. Takav način je puno brži od ručnog otiskivanja. I ja sam došao do spomenutih uređaja, pa ih proučavam. Kako ste skinuli poklopce? Je li potrebno prvo skinuti bočne brojčanike za određivanje iznosa poštarine? Čuo sam da ključ služi kod periodičnog “punjenja” uređaja nekim iznosom na pošti (svaki korisnik je imao ugovor s poštom). Evo, to je ukratko. Inače, imam i zanimljiv uređaj Calcorex iz vjerojatno 60ih godina. Proizvođač Tvornica računalnih strojeva iz Zagreba. Nešto kao rani kompjuteri.