SET ZA ELEKTRO-AKUPUNKTURU WQ-10D1

Danas su nabavljena dva kineska uređaja za pronalaženje akupunkturnih točaka na tijelu i stimulaciju tih točaka izmjeničnim strujama u svrhu liječenja elektro-akupunkturom.

Akupunktura je tradicionalna vrsta medicine koja potječe iz drevne Kine. Temelji se na shvaćanju kako se ljudsko tijelo sastoji od energetskih kanala (meridijana) kroz koje protiče životna energija (Qi). Također, na točno određenim mjestima na površini kože, nalaze se akupunkturne  točke (xue) koje su povezane sa tim meridijanima. Kanali se dijele u yin i yang, a ima ih ukupno 14, dok akupunkturnih točaka ima 365. Ukoliko dođe do smetnje, neravnoteže ili blokade u protoku životne energije preko meridijana tada to može dovesti do pojave bolesti. Stimulacijom akupunkturnih točki povezanih sa meridijanima može se vratiti normalan protok životne energije (homeostaza) i time izliječiti bolest.

Ovdje je još zanimljivo napomenuti da je prema nekim teorijama ljudsko uho samostalni sustav na kojem se nalaze akupunkturne točke za sve organe ljudskog tijela. Ideja potječe od oblika uha, koje ima oblik fetusa, pa se to, najslikovitije rečeno, može tretirati kao čitavo ljudsko tijelo u malom. U komercijalizaciji ove legende došlo se čak dotle da danas možete kupiti uređaj za elektro-akupunkturu čija se jedna elektroda jednostavno zatakne za uho, a zatim pritiskom na dugme uređaj prvo iz uha iščita koji su organi u ljudskom tijelu nezdravi nakon čega ih automatski nastavi liječiti elektro-akupunkturom. Također, nastavno na tu ideju čitavog tijela na ljudskom uhu, danas više nisu rijetki ni prikazi svih organa tijela sa svim meridijanima i točkama također i na površini dlana, tabana, i slično.

Naravno, kod akupunkture je potrebno znati koje točke treba stimulirati za određenu bolest, pa je u tu svrhu razvijena mreža meridijana i akupunkturnih točki na ljudskom tijelu povezana sa popisom bolesti koje izaziva eventualna smetnja na istima.

Točno lociranje prave akupunkturne točke na ljudskom tijelu u početku su mogli vršiti samo posebno uvježbani stručnjaci, a danas se to radi puno jednostavnije – ommetrom. Ommetar je izveden u obliku olovke, s jednom elektrodom u obliku šiljka, a druga elektroda je metalna pločica na samom tijelu ommetra koju ispitivač dodiruje kada instrument drži u ruci. Time se zatvara strujni krug preko ruke kojom se drži ommetar i preko točke na površini kože koju dodirujemo drugom šiljastom elektrodom (sondom). Mjesto sa najmanjim električnim otporom na koži predstavlja ispravnu lokaciju akupunkturne točke.

Jednom kada se akupunkturna točka locira može se izabrati jedan od načina stimulacije, kao što su tradicionalna punktura (ubod), ili u novije vrijeme puštanje niskofrekvencijskih struja, grijanje laserom, stimulacija magnetom itd. Naravno da se punktiranje može vršiti najrazličitijim arsenalom igala gdje se kemijska i mehanička svojstva određenih materijala od kojih su napravljene dodatno pribrajaju pozitivnim učincima ove metode, također stimulacija grijanjem se osim laserom može izvoditi i drugim zagrijanim prirodnim materijalima čime se opet dodatno želi naglasiti prirodnost i čistoća ove metode, a stimulacija električnim strujama može se izvoditi ili preko elektroda koje se punktiraju u kožu ili potpuno bezbolno, jednostavnim prislanjanjem tupih elektroda na površinu kože.

Treba napomenuti da sve do sada navedeno čini nekakav temelj na kojem se bazira liječenje akupunkturom, a od drevne Kine do danas razvilo se još na desetke egzotičnih tumačenja i objašnjenja na kave sve čudnovate načine djeluje ova metoda na zdravlje ljudskog tijela i duha. Nekakvo najshvatljivije objašnjenje povezuje meridijane i akupunktirne točke sa živčanim sustavom duž ljudskog tijela. Time se zapravo vrši stimulacija određenih živaca, što se dalje nadovezuje na teoriju oslobađanja endorfina u ljudskom tijelu, a to je tvar koja djeluje protiv bolova i općenito poboljšava raspoloženje. Iako je akupunktura prihvaćena od strane svjetske zdravstvene organizacije kao način liječenja, treba naglasiti da ne postoji ni jedna relevantna studija koja bi nedvojbeno potvrdila pozitivne učinke akupunkture na način na koji joj se isti pripisuju. Liječenje akupunkturom u pravilu se uvijek provodi u kombinaciji sa drugim načinima liječenja tako da zaključak koji se dobije objektivnom analizom iskustava pacijenata ipak više naginje tome da akupunktura ima više psihološki nego fizikalni efekt na pacijenta.

Mi ćemo se ovdje pozabaviti sa dva originalna kineska primjerka uređaja za elektro-akupunkturu. Oba uređaja objedinjuju funkciju traženja akupunktrurne točke (ommetar) i generiranja niskofrekvencijskih struja (u pravilu 1-100 Hz) podesive amplitude i vremena trajanja impulsa za stimulaciju akupunkturnih točki. Prvo ćemo pogledati jednu jednostavniju napravu sa svega dva potenciometra.

Ovaj uređaj je netko očito pokušavao bezupješno otvoriti čime je potrgao većinu plastičnog kučišta. Trik je u tome da se ispod poklopaca potenciometara i ispod naljepnice sa stražnje strane nalaze skriveni vijci do kojih je moguće doći jedino tako da se naljepnice fizički unište.

Donjim potenciometrom namješta se prag okidanja zvučnog signala kod traženja akupunktirnih točki. Kako smo gore opisali, na koži se traži mjesto najmanjeg otpora. Isprekidani zvučni signal mjenja brzinu kako se otpor smanjuje od manje brzine piskova prema većoj (također pri svakom zvučnom signalu zasvjetli i LED iznad potenciometra). Korištenjem promjenjivog otpornika došli smo do podataka da se na najmanjoj osjetljivosti zvuk počne pojavljivati kod otpora od cca 60 kohma, a na najvećoj osjetljivosti uređaj počinje signalizirati zvukom već na otporu od 10 Mohma. Jasno je da kod takvog raspona otpora nema nikakve bojazni da nećemo pronaći akupunkturnu točku na tijelu 🙂 Za traženje akupukturnih točki jednu elektrodu predstavljaju dvije metalne trake na bočnoj strani uređaja, a druga elektroda je šiljak na vrhu naprave koji prilikom izvlačenja aktivira sklopku za uključenje ovog električnog kruga.

Gornjim potenciometrom sa sklopkom uključuje se generator signala i podešava njegova jačina. LED iznad potenciometra svjetli kad je generator uključen. Elektrode generatora signala nalaze se na donjoj strani (tri gumom obložena kontakta od kojih su dva na negativnom polu, a jedan na pozitivnom). Nakon što se pronađe akupunkturna točka, ove elektrode se postave tako da ista bude u njihovoj sredini, te može započeti liječenje. Evo kako izgleda izlazni signal iz generatora: uočavaju se izraženi kratkotrajni naponski pikovi koji se ponavljaju otprilike svake sekunde. Signal je snimljen na podešenoj maksimalnoj jačini.

Ako povećamo signal između tih pikova uočavamo uzorke koji se ponavljaju svakih 10 ms.

Evo bližeg pogleda na elektroniku: na desnom rubu vidi se kontakt šiljka za traženje akupunkturnih točki te do njega dva metalna kontakta sklopke. Na suprotnoj strani je kontakt mase koji se prenosi na metalne trake na bočnim stranama naprave. Poveći element smješten između LED je zvučnik, a od aktivnih komponenti na pločici se nalazi šest tranzistora i dvije diode. Oscilator je izveden uz pomoć malog audio transformatora.

WQ-10D1 je nešto napredniji generator akupunkturnih struja sa dva osnovna signala: CA (signal sa konstantnom amplitudom)  i AM (signal sa amplitudom  moduliranom  trokutastim valnim oblikom). Dodatnim sklopkama i potenciometrima za svaki mod mogu se namijestiti tri izlazna signala koji se razlikuju po vremenskim sekvencama ponavljanja osnovnih signala. Prema podacima frekvencijski raspon signala proteže se od 0-100 Hz, a trajanje impulsa podesivo je u rasponu od 0,25-0,4 ms. Uređaj ima četiri izlaza koji se mogu kombinirati za dobivanje različitih jačina izlaznog signala.

Kao što je vidljivo na gornjim slikama uz ovaj uređaj dolaze “tupe” elektrode koje se samo prislone na kožu, ali tu je također i jedna oštra elektroda u obliku igle koja je namijenjena da se punktira u kožu, a zatom se spaja na kablove preko kojih se uvodi struja.

Na internetu sam uspio pronaći električnu shemu uređaja za elektro-akupunkturu koja principijelno odgovara našoj napravi WQ-10D1. Prva sekcija je sklop bistabilnog multivibratora koji generira dva pravokutna signala čije frekvencije se namještaju dvama potenciometrima u tom krugu. Ovim signalom upravlja se naponski kontroliranim oscilatorom (VCO) koji se bazira na audio transformatoru T2 i koji generira izlazni signal. Slijede dva tranzistora (VT8 i VT9) koji rade kao inverteri i strujna pojačala, a preko njih se signal dalje dovodi na tri izlazna kanala sa svojim pojačalima i transformatorima. Zadnja sekcija je audio oscilator sa zvučnikom čija se audio frekvencija mijenja u ovisnosti o otporu na vanjskim elektrodama.

Prvo je testiran rad sklopa za pronalaženje akupunkturnih točaka (ommetra). Za razliku od prethodno opisanog uređaja ovaj ima “bezgraničnu” osjetljivost, odnosno, zvučni signali se počinju generirati i kad nema nikakvog otpora između elektroda, u trenutku kad se potenciometar za osjetljivost podesi blizu najveće vrijednosti. Granična vrijednost najmanje osjetljivosti je oko 15 kohma.

Pogledajmo kako izlazni signal izgleda na osciloskopu:

Ponovno se uočavaju kratkotrajni impulsi koji se mijenjaju po amplitudi i periodama ponavljanja.

Iz svega opisanog može se zaključiti da se princip traženja akupunturnih točaka na ovakvim uređajima bazira na nekom audio oscilatoru čija se frekvencija mijenja u ovisnosti o otporu priključenom u njegov krug (što je otpor manji frekvencija je veća i obrnuto). Svima je poznato da je otpor kože stalno promjenjiva veličina, a također sve ovisi i o električnoj vezi kože sa elektrodom (ako jače stisnemo elektrodu na kožu otpor drastično pada). Za prilagodbu ommetra na trenutnu vodljivost kože može poslužiti potenciometar za osjetljivost, ali i dalje ostaje niz problema kod ovakvih mjerenja:

• zadržati jednolik pritisak obje elektrode na kožu prilikom mjerenja
• na točkama na maloj površini koža može imati vrlo malu promjenu otpora, a to ovakvi “instrumenti” nisu sposobni registrirati
• na maloj površini koža može imati i velike razlike otpora zbog površinskog znojenja, masnoće i sl. što dovodi do pogrešne detekcije
• odakle uopće ideja da se akupunkturne točke detektiraju mjerenjem električnog otpora na koži

Logičan je zaključak da će korisnik ovog uređaja “pronaći” akupunkturnu točku bilo gdje na koži gdje je malo jače pritisnuo elektrode ili došao do površine povećane vlažnosti ili masnoće.

Što se pak tiče signala za akupunkturnu stimulaciju ovdje je uglavnom riječ o kratkotrajnim (manjim od milisekunde) naponskim impulsima promjenjive jačine i učestalosti. Treba priznati se da se pametnim odabirom minimalnog broja elemenata obično kombiniraju (superponiraju) dvije frekvencije koje proizvodi jednostavan oscilator u rasponu do 100 Hz čime se dobiju određeni nefiltrirani valni oblici puni šuma i harmonika, a koji su na neki način prepoznati kao idealni za stimuliranje akupunkturnih točki. Neki proizvođači su se potrudili razvrstati te valne oblike po bolestima koje najbolje liječe ali većina ipak prepušta korisniku da si sam pronađe svoju idealnu frekvenciju.

Ja osobno mogu shvatiti da ljudski živčani sustav funkcionira po principu prenošenja električnih impulsa do mišića ali ne mogu prihvatiti da je te impulse tako jednostavno simulirati jeftinom i nepreciznom elektronikom, a još manje da se onda te slabe struje mogu na ispravan način dovesti do živaca i mišića prislanjanjem komada metala na površinu kože.

Kako god bilo, u svemu tome ima i jedna dobra stvar: ovi uređaji možda puno ne koriste organizmu ali mu zato previše ni ne štete. Osim, naravno, ako se ne progutaju, upadnu u oko i sl. 🙂