MEDICAL CLEANER SYSTEM

Danas je nabavljen elektronički uređaj za koji proizvođač tvrdi da vrši detoksikaciju (čišćenje) tijela od različitih toksina (otrova) koji se iz različitih razloga nakupljaju u našem tijelu. Još od 1960-tih godina u komercijalnoj prodaji pojavljuju se razne elektroničke naprave koje uz pomoć posebnih struja i valova stimuliraju određene pozitivne procese u ljudskom tijelu koji zatim rezultiraju opštanjem tijela, uklanjanjem ili smanjenjem boli, jačanjem mišića, mršavljenjem, čišćenjem od toksina i slično.

Naš uređaj nosi jednostavan naziv MEDICAL CLEANER SYSTEM i to je sve što se može iščitati sa kućišta uređaja. S obzirom da je ova naprava svojedobno stekla određenu (ograničenu) popularnost među svjetskim i hrvatskim kupcima (kao uostalom i većina drugih “čudotvornih” naprava koje s vremena na vrijeme zabljesnu na tržištu) na internetu se lako mogu pronaći određeni podaci proizvođača o ovom uređaju kao i komentari (ne)zadovoljnih kupaca u svezi istog. Stoga ćemo ovdje samo spomenuti da je popis bolesti koje ovaj uređaj navodno liječi poveći, a onda je sukladno tome i poveći broj komentara na internetu koliko je u svemu tome istine ili pak nečeg drugog.

Ono što je za nas zanimljivo to je princip rada samog elektroničkog uređaja i izgled signala koji isti generira.

Da bi shvatili princip rada ukratko ćemo opisati način korištenja ovoj uređaja. Uređaj ima tri priključnice za priključak različitih elektroda:

• ARRAY – dvopolna utičnica na koju se spajaja “sonda”. Iako nemam navedenu sondu, ovdje se nedvojbeno radi o sklopu sa dvije metalne elektrode u vodopropusnom plastičnom kućištu. Naime, temelj rada uređaja je elektroliza vode (točnije vodene otpine kuhinjske soli) koja se odvija u nekoj plastičnoj (električki nevodljivoj) posudi u koju su uronjena i stopala korisnika. Prema proizvođaču, ideja je da procesom elektrolize koja se odvija protokom određene frekvencije! kroz vodu dolazi do ionizacije vode. Da citiramo proizvođača do kraja: “Frekvencija rezonira po cijelom tijelu i počinje stimulirati stanice da ponovno uspostave svoju energetsku ravnotežu, obnavlja se pH ravnoteža u tjelesnim tekućinama, a taj se proces odvija preko velikog broja pora stopala i dolazi do detoksikacije tijela. Sam proces se odvija na način da negativni i pozitivno nabijeni ioni privlače na sebe toksine koji se nakupljaju u organizmu i jednostavno ih kroz pore na stopalima izvlače iz organizma. Posjedica toga je da nakon tretmana voda promijeni boju što se u stručnim krugovima naziva i vidljiva detoksikacija.” (kraj citata).
• WRISTBAND – jednopolna utičnica na koju se spajaja elektroda koja se pomoću remena pričvršćuje na ručni zglob ili oko trbuha, ovisno na što se želi djelovati.
• ACUPUNCTURE – dvopolna utičnica na koju se spajaju elektrode za elektrostimulaciju mišića. Nemam kompletno uputstvo i nije mi jasno zašto su ove kontrole označene sa ACUPUNCTURE umjesto sa EMS (Elektro Muscle Stimulation) ili nešto slično, uglavnom, ova metoda također ima podužu listu fantastičnih pozitivnih učinaka na mišiće (sjetite se TV prodaje gdje su se prodavali pojasevi za trbuh sa elektrosimulatorom, uz jamstvo, da je nošenje ovog pojasa u trajanju jedne minute jednako kao i da ste upravo napravili 200 trbušnjaka:-)

Monitor na prednjoj strani uređaja pokazuje njegove trenutne postavke: Ima ukupno pet modova koji se mijenjaju tipkom MODE. Tim modovima (prema proizvođaču) mijenja se omjer pozitivnih i negativnih iona koje proizvodi naprava, a taj je omjer prikazan u postocima (POS NEG). Opcija TIME određuje vrijeme trajanja tretmana, a namješta se kontrolama + i -. Desno dolje na zaslonu je ampermetar, odnosno prema jačini struje uređaj prepoznaje da li je otopina dovoljno slana, te ako nije, potrebno je u posudu za vodu dodati sol. Za početak elektrolize struja bi treba biti nešto veća od 1A. Također, zvučni signal će upozoriti i ako je voda prezasićena.

Gornje kontrole odnose na elektrostimulator mišića. Kontrole L, M, H za vrstu rada MODE vjerojatno znače LOW, MEDIUM, HIGH, a višekratnim pritiskom na kontrolu ACUPUNCTURE pojačava se signal za jednu LED na gornjem bargrafu.

Uređaj je moguće napajati i vanjskim izvorom istosmjernog napona 15V koji može isporučiti 3A struje.

Pa pogledajmo što se krije ispod poklopca 🙂

Transformator i tri pločice: ispravljač i stabilizator potrebnih napona, kontrolna pločica elektrostimulatora i glavna pločica sa mikrokontrolerom i zaslonom. Krenimo redom…

Sekundar transformatora ima dva namota: jedan od 11V za elektrolizu vode i jedan od 35V za dobivanje svih drugih potrebnih napona. Izmjenični napon od 11V se ispravlja i stabilizira te preko releja dovodi izravno na priključnice ARRAY (za elektrolizu). Relej služi za primjenu polariteta izlaza na elektrodama, a njime se ručno upravlja kontrolama MODE ali također vjerojatno i preko mikrokontrolera kako bi se dobio željeni omjer pozitivnih i negativnih iona. Naime, elektrolizom vodene otopine soli povećava se pH elektrolita (sve je više OH- iona). Ipak, sonda nema nikakvu mogućnost mjerenja iona u posudi kao ni analizu trenutnog stanja elektrolita pa je ovo očito neka paušalna programirana funkcija gdje prikazane vrijednosti nemaju veze sa realnošću. Na priključnicama ARRAY, bez opterećenja, izmjeren je istosmjerni napon od oko 13V.

U cijeloj ovoj priči možemo sigurno potvrditi da ova naprava može vršiti elektrolizu vodene otopine kuhinjske soli istosmjernim naponom od oko 12V i strujom ne puno većom od 1A. A sad, da li se običnom elektrolizom mogu izvlačiti toksini iz srca, jetara, bubrega itd. preko pora na tabanima ne bih znao:-)

Po nekoj zdravoj logici čovjek se mora zapitati kako elektroliza zna što je u našem tijelu štetno i što treba izvući, a što je korisno i što treba ostaviti. S druge strane koja to električna sila može sve to izvući iz stanica za 30 minuta, pogotovo preko znoja, samo na površini tabana, kad je svima jasno da se gotovo svi toksini iz tijela prirodno izbacuju zapravo uz pomoć jedne druge naprave koja se popularno zove WC 🙂

S druge strane, svaki elektroničar koji imalo drži do strujnog kruga, mora se zapitati u kakvi je to strujni krug zapravo zatvorena unutrašnjost ljudskog tijela sa tabanima uronjenima u posudu u kojoj se odvija elektroliza? Ja doista ne znam kako bih nacrtao tu nadomjesnu električnu shemu. Da struja i teće kroz tijelo, pogotovo sa učinkom elektrolize, to bi bilo vrlo pogubno za sve žive stanice. To je onda, naime, definicija strujnog udara.

A što se tiće promjene boje elektrolita. Pa svako tko se igrao ili imao priliku vidjeti elektrolizu sa metalnim elektrodama uronjenima u slanu otopinu zasigurno je zamjetio pojavu tzv. “anodnog mulja”. Radi se o talogu koji se stvara tijekom kemijskih reakcija sa metalima u elektrodama (željezo, bakar, nikal), a sol samo sve to dodatno pospješuje. Nadalje, ova elektrolitska otopina reagira sa površinskim mastima iz kože te stvara dodatne spojeve koji mijenjaju boju otopine. Na kraju, internet je pun videa sa procesima elektrolize i ne treba ih puno pregledati da se vidi kako ružno izgleda anodni mulj već i bez tabana uronjenih u elektrolit 🙂

No krenimo dalje na glavnu pločicu naprave. Bazira se na Atmelovom 8-bitnom mikrokontroleru 89C52 sa 8 kb Flash memorije. Preko ovog mikrokontrolera upravlja se cijelom logikom uređaja, LCD zaslonom, a preko istog se generiraju i impulsni valni oblici za elektrodu tijela (ručni zglob ili trbuh). Ovi valni oblici pojačavaju se integriranim “push-pull” pojačalom u B klasi LC549 koje je dizajnirano za audio opseg frekvencija, dok je LCD zaslon vezan za svoj pogonski integrirani krug HT1621.

Ostala je još pločica elektrostimulatora. Uočavaju se logički integrirani krug SN74HC164 (8-bitni posmični – shift registar sa serijskim upisom i paralelnim ispisom podataka) i još jedan integrirani krug bez ikakvih oznaka, vjerojatno driver za bargraf LED displeja. Valni oblik se vjerojatno oblikuje preko SN74HC164 kojemu ulaz daje mikrokontroler, a tranzistori su u krugu pojačala signala.

Na kraju, pogledajmo kakva čuda generiraju izlazi ove naprave. Treba napomenuti da se na izlaz za elektrosimulator, jednako kao na izlaz za elektrode tijela generiraju relativno složeni valni oblici čija se frekvencija mijenja u rasponu od oko 1-12 Hz, a amplitude od oko 1-30 V.

Evo oscilograma oba signala: žuto je signal na izlazu iz elektrostimulatora mišića, a plavo je signal na izlazu gdje se spajaju elektrode za ruku ili trbuh. Prvo se može primijetiti ponavljajući uzorak svakih minutu i pol. Drugo se vidi određeno podudaranje oba signala u trenutku njihovih zanačajnih promjena iz čega se može zaključiti da mikrokontroler generira isti signal za obje funkcije, s time da se signal elektrostimulatora kasnije još dorađuje.

Smanjit ćemo vremensku bazu i snimiti nekoliko videa u realnom vremenu: 2s, 800ms, 400ms, 200 ms i 80ms.

Ostaje još odgovoriti na pitanje kako mogu ovakvi naponi i frekvencije prislonjeni jednim krajem na neku točku na površini kože (gdje vjerojatno i ne postoji zatvoreni strujni krug) utjecati na unutarnje organe, mišiće, stanice i kompletne biološke sustave u funkcioniranju ljudskog tijela. No, na sreću, to nije pitanje za elektroničare 🙂

Ovaj uređaj prodaje se (ili se prodavao) kod nas po cijeni od preko 5000 kuna preko raznih prezentacijskih prodaja. No sada su isto tako već i domaći oglasnici prilično bogati ponudom ovog uređaja. Samo tu se sada radi o ponudi rabljenih, ali kompletnih, jedva korištenih, ma gotovo kao novih uređaja nekih (ne)sretnih prvih vlasnika po daleko nižim cijenama. Tko zna, možda su se ljudi očistili pa im više ne treba. A možda su samo očistili svoj novčanik. A za to im ionako ne treba elektroliza 🙂