Danas je nabavljen radio prijemnik sa kazetofonom ITT SHAUB LORENZ 5500 HIFI iz 1973. godine. Radi se o gotovo čistom tranzistorskom prijemniku (ima samo jedan integrirani krug TBA450 koji radi kao stereo dekoder na UKV području) izlazne snage 2x30W (izlazni stupanj baziran je na tranzistorima BD245A). Nabavljeni uređaj vizualno je u dobrom stanju, ali uočava se da je neispravan mehanizam pokretanja pokazivača skale i biranja postaja, nedostaje poklopac uloška osigurača jednog kanala izlaznog pojačala snage, te je oštećen mrežni kabao.
Prije prvog uključenja uređaja na mrežni napon uvijek je dobro ispitati otpor između kontakata mrežnog utikača. Ako nema nikakvog otpora (naravno, ne zaboravite uključiti mrežnu sklopku na uređaju) vjerojatno je neispravan mrežni osigurač, sklopka ili transformator pa uređaj neće raditi. Ako je otpor nula ohma ili svega nekoliko ohma uređaj je vjerojatno u kratkom spoju i nije uputno priključivati ga na mrežu jer može doći do pojave električnog luka na spojevima prije nego odreagira električna zaštita na mrežnoj instalaciji. Otpor bi trebao biti veličine nekoliko desetaka ohma. U slučaju ovog uređaja ommetar je pokazivao kratki spoj (nula ohma). Utvrđeno je da je mrežni priključni kabel neki “serviser” zamijenio na način da je jednostavno spojio sve žice zajedno (fazu i nulu na dolazu i odlazu) te takav spoj uredno izolirao trakom.
Nakon što su žice spojene pravilno (izmjeren otpor na priključcima je 30 ohma) pristupilo se testiranju uređaja. Mehanizam biranja postaja očekivano nije radio ali iste je na UKV području moguće namještati potenciometrima na sklopu za memoriranje postaja te je utvrđeno da radio prijemnik radi kao i oba izlaza pojačala snage. Osvjetljenje skale ne radi isto kao ni detekcija stereo prijema. Mehanizam kazetofona također ne radi. Vrijeme je da zavirimo u unutrašnjost uređaja.
Dijelovi robusnog aluminijskog kućišta modularno se skidaju na željenim stranama, jednako kao i staklena površina i maske radio skala. Uočava se čista i uredna elektronika ali i prvi uzroci detektiranih neispravnosti. Posebna špaga koja se koristi za mehanizam biranja postaja je čitava ali puknuti rub na kolutu na osovini promjenjivog kondenzatora vjerojatno je uzrok njenog ispadanja sa koluta i ostalih dijelova sistema vodilica pokazivača sklale. Kolut je popravljen trenutnim ljepilom i sve je vraćeno na svoje mjesto čime je popravak ovog mehanizma završen.
Za osvjetljenje skale radio uređaja koristi se ukupno sedam sijalica od 12V i snage 1W (tri za gornju skalu i tri za prednju UKV skalu i jedna za VU metar). Još jedna ista takva sijalica koristi se za kontrolu snimanja, te još jedna nešto slabija (0,36W) za detekciju stereo prijema. Sve sijalice, osim one za kontrolu snimanja, bile su neispravne. Prednost korištenja sijalica za osvjetljavanje ima jednu bitnu prednost pred LED diodama, a to je bolje raspršivanje svjetlosti pa se sa malim brojem sijalica može relativno ravnomjerno osvijetliti veća površina. Međutim, sijalice s druge strane troše višestruko više struje, u radu se prilično griju i kratak im je vijek trajanja. Navedenih devet sijalica u radu troši oko 0,8A struje tako da mrežni transformator ima poseban sekundarni namot za njihovo napajanje sa još jednim izvodom za napajanje motora kazetofona. Toplina koju uzrokuje grijanje sijalica tijekom vremena ostavila je svoje tragove na skali tako da je došlo do pojave zatamnjenih mjesta na bijeloj foliji koja služi za bolje raspršivanje svjela, kao i na zelenoj foliji koja služi kao filter. Zamjenske sijalice mogu se još uvijek nabaviti preko interneta, ali zbog svih nabrojanih nedostataka odluka je ipak pala na ugradnju LED dioda. S obzirom da je filtarska zelena folija dobila tamne mrlje koje je nemoguće očistiti, da se izbjegne potreba za istom, korištene su zelene LED diode iako treba napomenuti kako one daju značajno manje svjetla u usporedi s bijelim LED diodama, a usto im treba i nešto viši napon i struja za puni sjaj. Zbog njihovog relativno usmjerenog svjetla postavljen je veći broj LED dioda koje su montirane da ne svijetle izravno u skalu kako bi se izbjegla velika neujednačenost u ukupnoj raspršenosti svijetla. S obzirom da je izvorni napon napajanja izmjenični od 12V, prvo je ovaj napon ispravljen Graetzovim spojem kako LED diode ne bi treperile na poluperiodama frekvencije gradske mreže, a zatim su napravljene četiri grupe svaka sa ukupno pet serijski spojenih LED dioda preko otpora od 10 ohma da se najbolje iskoristi napon od 12 V (oko 2,3V po diodi). Za gornju skalu montirano je 10 LED, za prednju 8 LED, a preostale dvije stavljene su za ovjetljenje VU metra. Za kontrolu snimanja spojena je jedna bijela LED preko otpora 470 ohma, a za detekciju stereo prijema dvije crvene LED preko otpora 650 ohma. Konačni rezultat je prilično dobar i zbog svih nabrojanih prednosti LED dioda svakako je i ovaj trud isplativ.
Što se tiče kazetofona odmah se uočava da nedostaje pogonska gumica sa elektromotora na mehanizam. Međutim, iako druga gumica mehanizma na prvi pogled izgleda ispravna ista se na dodir počinje ponašati poput neke rastopljene ljepljive crne mase te je bilo potrebno prilično truda i vremena da se ovakvi slijepljeni ostaci gumice očiste sa kolutova. Ostatak mehanizma je vizualno u vrlo dobrom stanju te je nakon zamjene obje gumice kazetofon odmah proradio stabilnom brzinom i čistim zvukom. Kad je već mehanizam rastavljen, očišćene su i magnetske glave kazetofona.
Nakon izvršenih popravaka prijemnik je sklopljen i sada su sve njegove mogućnosti u punoj funkcionalnosti. Može se zaključiti da su kvarovi koji nastaju na ovakvim (inače vrlo kvalitetno napravljenim) uređajima iz prošlog stoljeća uglavnom posljedica zamora materijala i istrošenosti komponenti koje ionako spadaju u potrošni materijal, a nisu bile redovito servisirane. Na zamor materijala najviše utjeće izloženost povišenim temperaturama čime se gube njegova prvobitna kemijska i mehanička svojstva ali i nestručno i grubo rukovanje uređajima. Do puknuća koluta mehanizma biranja postaja kod ovog uređaja vjerojatno je došlo jer je netko na silu pokušavao okretati gumb za biranje stanica kad je isti već bio u svojem krajnjem položaju. Oštećenja mrežnog kabla uglavnom nastaju jer se isti grubo rasteže prilikom priključivanja uređaja ili se njime zapinje kod transporta. Često se kabel nehotice ošteti oštrim predmetima ili zubima nekih kućnih ljubimaca 🙂
Iako svi ovi kvarovi izgledaju kao jednostavni za popravak, svaki elektroničar zna da je često zapravo puno manje truda i vremena potrebno za detekciju i zamjenu neke neispravne elektroničke komponente na pločici uređaja, nego na rastavljanje, popravak i podešavanje kompliciranih mehanizama, “krpanje” raznih mehaničkih oštećenja ili nadomjestak izgubljenih specijalnih dijelova i sklopova, posebno ako ne posjedujemo nikakvu originalnu servisnu dokumentaciju uređaja. Za razliku od zamjene komponente na pločici gdje uvijek ima prostora za improvizaciju ukoliko dimenzije komponente ne odgovaraju originalu, kod mehanike je potrebno zadovoljiti puno zadanih kriterija bez puno tolerancije, a u konačnici, ne smije se narušiti ni sam dizajn uređaja. Vezano uz to, često je problem i zamijeniti neku običnu istrošenu sklopku, potenciometar ili izgubljni gumb neke kontrole na uređaju, ne zato jer je to problem električki zamijeniti, već je problem naći upravo komponentu koja se i fizičkim oblikom i dimenzijama uklapa u dizajn sklopa. O mehaničkim oštećenjima kućišta uređaja treba unaprijed razmišljati prilikom nabavke vintage elektronike, jer, sam uređaj može električki biti savršeno ispravan ali ako dolazi u uništenom kučištu njegova restauracija često može biti neisplativa ili nemoguća.