Danas je nabavljena „Minijaturna kutija za dvojni telefonski priključak“ oznake MD-74-T, proizvod slovenskog poduzeća PAP-INTEL iz 1996. godine.
PAP-INTEL, Podjetje za telekomunikacijsko in kabelsko opremo, p.o. osnovano je 1989. godine reorganizacijom poduzeća „PAP, Podjetje za avtomatizacijo prometa“ te kao pravni nasljednik dotadašnjeg poduzeća Iskra TOZD Računalniki Kranj (u sastavu Iskra Delta). Poduzeće se specijaliziralo za proizvodnju opreme, kablova i signalnih uređaja vezano uz telekomunikacije. Također su se proizvodile zaštitne kacige za policiju i vojsku, električni agregati, ručni električni generatori, antene, te oprema za streljane i slične vježbovne poligone.
Poduzeće PAP-INTEL vrlo brzo ulazi u financijske gubitke i nelikvidnost poslovanja. Tijekom 1996. godine PAP-INTEL je dogovorio suradnju sa poduzećem SINERGA, informatika, elektronika in računalništvo, d.o.o. kako bi dobili hipotekarni kredit Slovenske investicijske banke. Suradnja ove dvije tvrtke je rezultirala sa svega dva manja projekta (izrada svjetlećeg panoa za Kleine Zeitung, Graz te izrada prototipa cestovne signalizacije za DARS), a sve je popraćeno raznim financijskim malverzacijama, lošim poslovnim odlukama, štrajkovima radnika kojima nisu isplaćivane plaće, ne vraćanjima kredita i u konačnici bankovnom rasprodajom založenih nekretnina drugim tvrtkama. Krajem 1990-tih i početkom 2000-tih godina pokrenut je stečajni postupak te je do 2007. godine tvrtka likvidirana.
Jedan uređaj iste namjene već smo opisali u objavi Telefonski dvojnički preklopnik Tesla ARK 511 512.
To je sklop koji jednu telefonsku liniju dijeli na dva pretplatnika, gdje zauzeće linije od strane jednog pretplatnika automatski isključuje mogućnost korištenja te linije od strane drugog pretplatnika. Kada bi ova dva pretplatnika bila spojena na telefonsku liniju paralelno bez ove relejne sklopke, tada bi jedan pretplatnik podizanjem slušalice dok je u tijeku zauzeće veze drugog pretplatnika zapravo mogao paralelno slušati komunikaciju tog pretplatnika.
Dvojni telefonski priključci ili telefonski dvojnici bili su rašireni tijekom 1970-tih i 1980-tih godina u većim gradovima, kada je potreba za novim telefonskim priključcima premašivala kapacitete telefonskih centrala. Da bi dva telefona funkcionirala na jednoj telefonskoj parici, svaki pretplatnik je morao imati svoj brojač potrošenih impulsa i svoj pozivni broj. Dvojnici na istoj liniji se naravno nisu mogli nazivati međusobno jer dok bi jedan pretplatnik zauzeo liniju drugi je automatski bio blokiran i istu nije mogao koristiti ni na koji način.
Telefonskim pretplatnicima bi se uveo „dvojnik“ samo u slučaju da nema nikakve druge mogućnosti za povezivanje novog pretplatnika na zasebnu liniju. To je najčešće bio slučaj u stambenim zgradama i tada bi se gledalo da dvojnika dobije neki postojeći pretplatnik koji manje koristi telefon (manji telefonski račun).
Vrlo je teško u literaturi naći objašnjenje principa rada dvojnih telefonskih priključaka, zapravo u literaturi iz telefonije koju posjedujem nigdje se ne spominje ovaj sistem. Ukoliko je taj sistem uključivao posebni pozivni broj, onda bi „dvojnička kutija“ morala imati neki krug raspoznavanja tih pozivnih brojeva.
U našem slučaju „Minijaturna kutija za dvojni telefonski priključak“ sadrži samo preklopne releje i diodne usmjerivače sa elektrolitskim kondenzatorima preko kojih se napajaju zavojnice releja. Nacrtali smo elektroničku shemu iste.
Elektrolitski kondenzatori spojeni paralelno namotajima releja služe za kratkotrajnu odgodu otpuštanja releja nakon što ostanu bez napajanja (cca 1 sekunda). Ovo je vjerojatno napravljeno kako se tijekom biranja broja, što je zapravo brzo prekidanje telefonske linije, relej ne bi isključivao u trenucima tih prekida. Također, nakon što jedan pretplatnik spusti slušalicu relej drži liniju zauzetom još cca jednu sekundu. Tek nakon tog vremena linija je opet slobodna za novo zauzeće. Ovo vjerojatno pomaže da svi relejni sistemi centrale odrade svoj posao do kraja i linija bude spremna za novu upotrebu.
Znamo da je analogna telefonska linija imala nominalni napon 48 V DC (praktično 21 – 65 V DC) i mogla je dati maksimalnu struju nekoliko desetaka mA (praktično 20-60 mA). Zbog tako male struje, kada bi se na liniju spojio telefon sa svojim karakterističnim otporom (cca 400 Ω) došlo bi do značajnog pada linijskog napona, sa 48 V na oko 7 V. Taj pad napona na parici telefonska centrala prepoznaje kao zauzeće linije. Naš uređaj za aktivaciju releja koristi isti sistem pada napona. Tako će pri linijskom naponu od 48 V, uz potrošnju struje 22 mA, napon na releju biti 3,5 V što je dovoljno za njegovu aktivaciju i to je najmanja struja potrebna za rad releja. Pri nekoj maksimalnoj struji od 60 mA napon na releju će biti 8,7 V. Relej dakle radi na širokom rasponu napona/struja tako da će funkcionirati u svim situacijama. Inače su ugrađeni Iskrini releji PR15 E07K (2 A, 100 V) koji prema tvorničkim podacima rade na naponima u rasponu 5,3-20 V, no mi smo testom našli da se aktiviraju već na 3,5 V.
Ako popratimo malo našu shemu vidimo da ista neće funkcionirati bez uzemljenja. Naime, svaka od dvojnih linija (a1/b1 i a2/b2) dobiva jedan pol napona sa telefonske linije, a drugi pol napona se zatvara preko uzemljenja. Diodni most, kao i diode na liniji uzemljenja služe samo za usmjeravanje istosmjernog linijskog napona ovisno kako su spojene (okrenute) dvije dolazne telefonske linije, tako da napon teče uvijek u istom smjeru (minus pol prema uzemljenju). Tako je preko uzemljenja (treća telefonska žica) na linijama a1/b1 i a2/b2 uvijek prisutan napon telefonske linije.
Telefoni sa poklopljenom slušalicom ne predstavljaju istosmjerni otpor na liniji, odnosno kada telefon nije aktivan to je isto kao i da nije spojen na liniju. On će propustiti samo izmjenični napon cca 90 V koji se na telefonskoj liniji pojavi prilikom pozivanja (zvono). Čim se podigne slušalica, preko unutrašnjeg otpora telefona se zatvara strujni krug sa odgovarajućim relejom. Relej se aktivira, spaja telefon izravno na liniju i isključuje mogućnost spajanja drugog (dvojnog) telefona.
Pojednostavljene sheme strujnih krugova u pojedinim fazama rada analognog telefonskog aparata.
„Minijaturna kutija za dvojni telefonski priključak“ je dakle predviđena za telefonske priključke sa tri žice, odnosno sa dodatnom žicom za uzemljenje. Moguće je da se ovakav uređaj mogao samostalno instalirati u kućanstvu kako bi se mogla koristiti dva telefona i to na način da rad jednog isključuje mogućnost rada drugog telefona. Više telefona se inače moglo paralelno spajati na jednu liniju, no tada bi isti i radili paralelno. Ako primjerice vodite razgovor na jednom telefonu, a netko podigne slušalicu na drugom telefonu, onda će taj moći slušati (prisluškivati) razgovor sa vašeg telefona. Uređaj poput našeg bi to svakako spriječio.
Do kraja 1980-tih godina vjerojatno je u većini slučaja prestala potreba za pravim dvojničkim pretplatničkim telefonskim linijama sa različitim pozivnim brojevima. Međutim, kako se telefonska mreža širila i telefoni su postajali sve dostupniji i sve jeftiniji tako su i kućanstva iz nekih praktičnih razloga imala po dva ili više telefona razmještenih po različitim sobama. Mogućnost „upada“ nekog ukućana u telefonski razgovor drugog ukućana je time bila posve moguća. Stoga su uređaji poput ovog našeg vjerojatno ostali popularni sve do uvođenja digitalnih linija (ISDN) gdje je jedan telefonski priključak mogao dobiti više pozivnih brojeva.