Danas je nabavljena linijska audio komponenta napravljena u samogradnji koja se bazira na automobilskom radio-kasetofonu Panasonic CQ-774EG iz 1983. godine.
Prva kontrola bez gumba (lijevo od autoradija) je sklopka za selekciju ulaznog audio signala (interni radio-kasetofon ili jedan od dva vanjska ulaza). Desno od autoradija su potenciometar za glasnoću u kombinaciji sa sklopkom za uključenje i isključenje napajanja, slijedi potenciometar za stereo balans, dva potenciometra za tonsku kontrolu (BASS, TREBLE) i na kraju je mrežna sklopka.
Priključnice za vanjsko napajanje 12 V DC, priključnice za spajanje stereo zvučnika odnosno izlaz iz pojačala (SPEAKER), antena za radio prijemnik (ANT), izlaz iz pretpojačala (OUTPUT), vanjski ulazi na pojačalo (INPUT).
Neke oznake na prednjoj ploči radio-kasetofona su prebojane crnom bojom i otisnute na prednjoj ploči. Time se htjelo „modul“ autoradija više uklopiti u cjelinu linijske audio komponente.
Autor ove audio komponente je iskoristio radio-kasetofon za automobile marke Panasonic CQ-774EG kojeg je stavio u zajedničko kućište sa mrežnim napajanjem 12 V. Kućište je izrađeno od kombinacije drvene ploče (donja strana), aluminijskih ploča (zadnja strana i poklopac) i pleksiglas ploče (prednja strana). Sve ploče su obojane u crnu boju, a bijeli natpisi su vjerojatno izrađeni sitotiskom ili nekim sistemom preslikača. U konačnici se dobio vrlo dobar vanjski izgled uređaja koji na prvi pogled djeluje kao da je proizveden tvornički.
O autoradiju Panasonic CQ-774EG nismo našli nikakve podatke osim prve stanice prospekta iz nekog njemačkog kataloga iz 1983. godine, te opisa i testa ovog autoradija iz njemačkog časopisa „Stereoplay“ iz veljače 1984. godine.
Autoradio Panasonic CQ-774EG sadrži auto-reverse kasetofonski pogon, a stereo kasetofonsko pojačalo ima Dolby NR (Dolby B) sistem redukcije šuma na kasetofonskoj traci i filtre za dva najčešća tipa kaseta: standardne Type-I (Normal, Fe2O3) i Type-II (CrO2). Tipka za odabir vrste kasete označena je sa METAL što sugerira na Type-IV željezne ili “Metal” trake (Fe) no tvorničke oznake ne moraju uvijek slijediti standarde i ovdje se svakako misli na drugi tip najčešće korištenih kaseta sa krom-oksid trakom. Za opis Dolby B sistema i tipa kasetofonskih traka vidi objavu Glazbeni centar Gorenje GC 201 A.
Radio prijemnik ima tri valna područja (UKV FM opseg, te srednji i dugi AM opseg) s time da je na UKV FM opsegu moguće memorirati do tri radio frekvencije. Od drugih radijskih kontrola moguće je odabrati samo mono prijem (MONO) ili automatski mono/stereo prijem ovisno kakav signal radio postaja odašilje (AUTO). Tu je i tipka VF (VerkehrsFunk) kojom se selektiraju samo one radio postaje koje odašilju informacije o stanju u prometu. Skala prijemnika je analogna, a memoriranje postaja je mehaničko.
Pojačala deklarirane snage 2×20 W su stereo tipa (dva kanala) no moguće je spojiti četiri zvučnika gdje se onda omjer jačine zvuka između lijevih i desnih zvučnika podešava potenciometrom BAL (Balance), a omjer između prednjih i zadnjih zvučnika potenciometrom FAD (Fader). Također je ugrađena tonska kontrola sa dva potenciometra za naglašavanje niskih (BASS) i visokih (TRE – Treble) tonova. Vidimo i tipku LOUD što bi trebao biti tonski filtar za konturu glasnoće. Naime, pri niskom pojačanju zvuka (tiho slušanje) ljudsko uho slabije čuje niske i visoke tonove audio spektra. Ovim filtrom se stoga niže i više audio frekvencije pojačavaju kako bi se niskim razinama glasnoće dobila podjednaka čujnost cijelog audio frekvencijskog opsega. Potenciometar za glasnoću (VOL – Volume) je kombiniran sa sklopkom za uključenje/isključenje uređaja (SW – Switch).
Kod ugradnje autoradija CQ-774EG u linijsko kućište napravljene su slijedeće preinake:
- autoradio je bez poklopca i pločica sa izlaznim pojačalom je malo odvojena od ostatka sklopovlja
- potenciometar sa sklopkom SW/VOL je izmješten na prvu poziciju na ploči
- dvostruki potenciometar sa dvije osovine BASS/TRE je zamijenjen sa dva zasebna dvostruka (stereo) potenciometra tako da su tonske kontrole razdvojene na zasebne gumbe
- kod dvostrukog potenciometra sa dvije osovine FAD/BAL koristi se samo središnja osovina sa BALANS potenciometrom jer je linijski sustav zamišljen kao čisti stereo sustav za dva zvučnika
- spoj između stereo pretpojačala i stereo pojačala je razdvojen, te se preko 3-položajne sklopke može selektirani željeni audio ulaz: sa internog kasetofona i radio prijemnika ili sa jednog para vanjskih stereo priključnica (INPUT 1 ili INPUT 2)
- na stereo priključnice OUTPUT dovodi se izlaz iz pretpojačala te se ovdje može spajati neki audio snimač, mikseta, pojačalo snage i slično
- ugrađeno je mrežno napajanje koje se sastoji od mrežnog transformatora, diodnog mosnog ispravljača, filtarskog kondenzatora, osigurača i mrežne sklopke
MREŽNO NAPAJANJE
Mrežno napajanje je osnovne izvedbe bez posebne stabilizacije napona. Može se primijetiti uvezivanje žica špagom koje je bilo karakteristično do kraja 1960-tih godina od kada se sve više koriste razne specijalne i univerzalne plastične vezice.
S obzirom na relativno složenu mrežnu sklopku očekivali smo da ovo napajanje osim što prekida također i selektira izvor napajanja (mrežni napon ili napajanje preko akumulatora 12 V). Međutim, vidimo da se ovdje koriste samo dvije jednopolne sklopke koje prekidaju ili uključuju istovremeno mrežni napon i ispravljeni istosmjerni napon. To znači da će kod mrežnog napajanja ispravljeni napon biti prisutan i na stezaljkama 12 V DC.
U 1980/90-tim godinama u upotrebi su bili olovni akumulatori ili Ni-Cd baterije. Olovni akumulator od 12 V može se puniti maksimalnim naponom do 14,4 V, a baterijski Ni-Cd paket 12 V (10 x 1,2 V) naponom do 15 V tako da tu ne bi bilo štete čak i da se ostavi spojen akumulator dok se koristi mrežni napon. Moguće da je autor namjerno dizajnirao sklop napajanja tako da ujedno služi i kao punjač akumulatora sa maksimalnom strujom 5 A.
Ukoliko se na priključnice 12 V DC spoji akumulator, a mrežno napajanje je isključeno, onda napon iz akumulatora neće prolaziti preko diodnog mosta na sekundar transformatora (gdje bi nastao kratki spoj) jer su diode na pozitivnoj i negativnoj liniji u tom smjeru nepropusno polarizirane.
Prvotno je ugrađen osigurač od 5 A koji je trajno zalemljen na liniju napajanja. Autoradio je i tvornički deklariran za osigurač od 5 A. Međutim, ovaj osigurač je iz nekog razloga pregorio pa je isti premošten kratkospojnikom i ugrađen je novi osigurač ovaj puta sa kućištem i za struju 6,3 A. Oba osigurača sada dosta ružno izgledaju i bolje da se kućište osigurača montiralo na šasiju. Svakako nije dobra ideja rastalne osigurače lemiti izravno na žice, bez odgovarajućeg kućišta za osigurače, jer je onda njihova zamjena dosta neuredna i nespretna. Ipak, čak i na današnjim tvorničkim uređajima možete vidjeti rastalne osigurače lemljene izravno na pločicu, posebno na jeftinijim SMPS napajanjima. Razlog za to mogu biti smanjene dimenzije komponente, ušteda na dijelovima ili proizvodnom procesu, a osim toga većina tih osigurača je zamišljena da budu jednokratni, odnosno kada osigurač jednom pregori više se ne isplati tražiti i popravljati kvarove koji su doveli do pregaranja osigurača i sklop završi u smeću.
Mrežna sklopka mora podnijeti struju od barem 5 A, a pojedinačni segmenti ovdje upotrjebljenih Iskrinih višepolnih sklopki sasvim sigurno ne mogu prenijeti takvu struju. Stoga su po tri segmenta svake sekcije sklopke spojeni paralelno.
AUDIO ULAZI i IZLAZI
Ovdje vidimo dio gdje je prekinuta originalna veza između stereo pretpojačala i pojačala kako bi se mogli izvesti dodatni vanjski audio ulazi i izlazi. Sklopka za selekciju ulaza je mogla biti montirana izravno na prednju ploču no autor je odlučio mehanički produžiti osovinu sklopke i istu montirati bliže konektorima na zadnjoj ploči. Time je znatno skraćena potrebna duljina žica kojima se prenosi slab audio signal iz pretpojačala i koji je posebno osjetljiv na indukciju vanjskih smetnji koje se onda pojačavaju u izlaznom pojačalu. U nedostatku oklopljenog audio kabla autor je žice omotao aluminijskom folijom koja je pomoću gole žice bila pritegnuta uz metalnu šasiju kasetofona (minus pol napajanja).
Komponente automobilskog radio-kasetofona Panasonic CQ-774EG kojem su dodana dva hladila za izlazno pojačalo, a na posebno izrađen nosač su montirane pojedine kontrole.
IZLAZNO POJAČALO
U metalnom oklopu je vjerojatno LC filtar napona napajanja.
Izlazno stereo pojačalo se bazira na dva integrirana kruga MB 3730. Taj čip je specijalno razvijen za automobilske stereo uređaje i može isporučiti maksimalnu snagu od 18 W na 18 V napajanja. Naravno, preporuča se konstantan rad na nižim naponima (8-16 V), a na prosječnom akumulatorskom naponu (13 V) čip može dati 13 W snage uz THD 10%. Za minimalno izobličenje (THD 1%) izlazna snaga ne bi trebala biti veća od 9 W. U čip je ugrađena zaštita od prenapona, zaštita izlaza od kratkog spoja, temperaturna zaštita i zaštita od neugodnog zvučnog impulsa (krčanje) koje se inače kratkotrajno čuje pri uključenju pojačala (pop noise).
Naravno, deklarirana snaga 2 x 20 W za naš autoradio je standardni marketinški trik, stereo pojačalo je zapravo snage 2 x 10 W. S obzirom da se na svaki kanal mogu spojiti dva zvučnika proizvođač navodi dvostruku snagu, no jasno je da se ukupna snaga zapravo dijeli na zvučnike pa je ona u stvarnosti 4 x 5 W.
BLOK KASETOFONA I RADIO PRIJEMNIKA
Autor je ovdje dodao rasvjetu skale prijemnika preko žaruljice 12 V / 50 mA.
KASETOFON
Auto-reverse kasetofoni imaju nešto složeniji mehanizam od običnih jer moraju kasetu vrtjeti na obje strane.
Audio glava kombinira dvije stereo glave (ukupno četiri traga) gdje jedna stereo grava radi za jedan smjer, a druga stereo glava za drugi smjer vrtnje kasete.
PRETPOJAČALO i DOLBY B SISTEM
Pločica smještena uz šasiju mehanizma kasetofona sadrži audio stereo pretpojačalo (AN 7311) zajedničko za radio i kasetofon te stereo Dolby B sistem redukcije šuma kod kasete (HA 12047).
RADIO PRIJEMNIK
Na donjem dijelu se vidi složeni sistem mehaničkog pozicioniranja promjenjivih zavojnica birača postaja u krugu AM/FM tunera za memoriranje do tri FM postaje.
Promjenjive zavojnice birača postaja u krugu AM i FM tunera.
Radio prijemnik se bazira na pet Matsushita (Panasonic) namjenskih integriranih krugova:
- AN 7244S – FM tuner (mješač, lokalni oscilator, MF pojačalo, AGC)
- AN 7250S – AM tuner (RF pojačalo, mješač, MF pojačalo, AGC, AM detektor)
- AN 7246S – FM MF i detektor (MF pojačala, FM demodulator, Mute, AFC, DTS)
- AN 6132S – FM filtar impulsnih smetnji
- AN 7418S – FM Stereo dekoder i De-emhasis
Demodulirani audio signal dalje ide na stereo pretpojačalo sa AN 7311 i izlazna pojačala sa 2 x MB 3730 koja su zajednička sa kasetofonom.
Na tiskanoj pločici prijemnika smo od ostalih aktivnih komponenti pronašli svega jedan tranzistor koji je vjerojatno u krugu RF pojačala za FM tuner s obzirom da čip AN 7244S sadrži sve elemente FM tunera osim ulaznog antenskog selektivnog RF pojačala. Također uočavamo keramičke filtre za uobičajene međufrekvencije od 10,7 MHz (FM) i 450 kHz (AM).
Danas je vrlo teško pronaći detaljne tvorničke podatke o namjenskim čipovima za radio prijemnike i kasetofone iz 1980-tih godina, teško se nalaze i elektroničke sheme gotovih uređaja. Svaki proizvođač je razvijao vlastite čipove za iste namjene, no neki čipovi različitih proizvođača mogu biti i međusobno kompatibilni. Tako čipovi tvrtke Matsushita (Panasonic) mogu biti kompatibilni sa čipovima drugih japanskih proizvođača (NEC, Fujitsu, Hitachi, Toshiba, Mitsubishi, Oki) gdje i nazivi mogu biti vrlo slični.
Čipovi su u COF (chip-on-film, foil, flex) izvedbi zalemljeni na fleksibilnu foliju sa tiskanim vezama zajedno sa pripadajućim pasivnim komponentama. Time se dobivaju svojevrsni hibridni moduli koji praktično čine gotove sklopove pojedinih dijelova prijemnika.
ARI DETEKTOR
Ovo je pločica detekcije signala za informacije o prometu i bazira se na namjenskom čipu LA 2211. Čip podržava ARI sustav (Autofahrer Rundfunk Information) radio odašiljanja stanja u prometu koji je bio u upotrebi od 1974. do 2008. godine na području Njemačke, Austrije i Švicarske. U vrijeme odašiljanja informacija o prometu, radio postaja bi u svoj odašiljački signal uključila dodatni identifikacijski nosioc na frekvenciji od 57 kHz. Ta identifikacijska frekvencija se zvala Senderkennung ili skraćeno SK, no proizvođači su na radio uređajima različito označavali tu funkciju. Na našem autoradiju vidimo žutu tipku i žutu identifikacijsku LED sa oznakama VF (VerkehrsFunk) . U osnovnom obliku sistem je funkcionirao tako da su se uključenjem funkcije VF mogle birati samo one postaje koje odašilju takvu identifikaciju, odnosno emitiraju prometne informacije. Tako se lako biračem postaja mogla naći neka aktivna ARI postaja jer su sve ostale utišane. Također, žuta signalna LED bi se upalila u vrijeme kada postaja počinje emitirati prometne informacije ukoliko se već nalazimo na takvoj postaji. Čip LA 2211 implementira funkciju automatskog prebacivanja sa slušanja kasetofona na slušanje radio postaje u trenutku kada ista uključi VF identifikaciju.
U 1980-tim godinama je razvoj potrošačke elektronike bio u velikom zamahu i konkurencija za izradu proizvoda što boljih specifikacija i što niže cijene je bila ogromna. Razvijeno je na milijune različitih tipova radio i audio uređaja od kojih je veliki broj završio i na tržištima u našoj regiji. Tako danas gotovo svi imamo po tavanima i spremištima odložen neki radio-kasetofon kupljen u 1980-tim godinama, a gdje je zapravo mala mogućost pronaći dva ista modela.
Kad gledamo ovaj naš Panasonic CQ-774EG i stavimo se u kontekst 1980-tih godina, moramo se zapitati kako se uopće servisirao i popravljao jedan ovakav uređaj i kako je neki elektroničar amater mogao raditi preinake na istom. Čak i danas sa široko dostupnim alatima, od lemilica za SMD komponente do digitalnih multimetara, osciloskopa i analizatora, potrebno je prilično truda, znanja i iskustva da se upusti u popravak jednog ovakvog uređaja. Da nisam pronašao katalog Panasonic-ovih poluvodiča iz 1980-tih godina ne bi mogao identificirati većinu ovdje ugrađenih čipova čak ni uz današnji internet. Kako je netko iz naše regije u 1980-tim godinama mogao nabaviti novi katalog i naručiti nove čipove specijaliziranih proizvođača, to stvarno ostaje pitanje.
Vjerojatno su se ovakvi radio uređaji sa namjenskim čipovima mogli popravljati samo na osnovnoj razini kao što su mehaničke greške, loši kontakti, čišćenje magnetske glave, osnovni krugovi napajanja i slično. Svakako je bilo moguće slijediti i NF krugove (audio pojačala) preko nekog signal injektora ili signal tracera, no RF krugovi sa namjenskim čipovima su bez tvorničke sheme morali biti nešto što se vrlo teško popravlja.
Panasonic CQ-774EG je inače napravljen da bude što lakši za servis jer su sklopovi raspoređeni na funkcijske pločice (radio prijemnik, ARI dekoder, pretpojačalo i Dolby B, izlazno pojačalo), a iste su međusobno povezane lako razdvojivim konektorima. Također, neki pinovi konektora su označeni tako da se može raspoznati napajanje, lijevi i desni audio kanal i slično. Sve ovo je svakako pomoglo u preinaci ovog uređaja koja je ograničena isključivo na NF dio.
Naša audio komponenta je nastala vjerojatno u 1990-tim godinama kada je elektronička samogradnja u našoj regiji još uvijek bila dobrim dijelom isplativa, a ponuda elektroničkog materijala na vrhuncu. Kao što i piše u opisu iz časopisa „Stereoplay“ autoradio Panasonic CQ-774EG ima naglasak na bolji kasetofon (auto-reverse), dok je ugrađeni radio prijemnik prosječne kvalitete i zapravo zastario s obzirom da bolji autoradio uređaji toga doba već dolaze sa PLL-om, LCD-om i elektroničkom memorijom. U 1990-tim godinama svaki mlad čovjek je želio imati što bolji i što jači kućni stereo audio sustav, neki su si mogli priuštiti najnovije tvorničke uređaje, a neki su se snalazili kako su znali i kako se ukazala neka prilika.