Danas je nabavljen vojni primopredajnik iz sredstava veze bivše čehoslovačke vojske pod oznakom RDM 61-M iz sredine1960-tih godina. Primopredajnik RDM 61-M radi FM telefonijom (F3) u frekvencijskom opsegu 235-260 MHz. Zamišljen je kao alternativa žičnim telefonskim vezama. Na njegove priključnice (LINKA) može se izravno spojiti vojni terenski telefon ili mikrofonsko-telefonska kombinacija (MIKROTELEFON) te sve funkcionira kao kod žičane telefonske veze (prenosi se čak i zvono generirano preko induktora terenskog telefona). Na taj način se RDM 61-M koristi za brzu uspostavu telefonskih veza sve dok se ne provedu žične linije, a također se može koristiti i kao radio-relejna postaja (repetiror). RDM 61-M radi u dupleksnom načinu rada. Izlazna snaga predajnika je 100 mW čime se mogu postići dometi od oko 5 km sa štap antenom do 50 km sa usmjerenom antenom.
Skala primopredajnika RDM 61-M kalibrirana je u kanalima. Tako je frekvencijski pojas 235-260 MHz podijeljen je u dva skupa, gdje svaki sadrži 12 kanala. Dvanaest kanala prvog skupa na skali je označeno plavom bojom, a zatim slijedi dvanaest kanala drugog skupa koji su označeni crvenom bojom. Kada dva uređaja RDM 61-M rade u paru, onda su oba podešena na isti kanal, međutim jedan mora biti na kanalu iz prve (plave) skupine, a drugi na istom kanalu ali iz druge (crvene skupine). Time je zapravo podešena razlika između prijemne i predajne frekvencije u dupleksnom načinu rada:
- Plavi kanali: predajnik 235,0 – 277,5 MHz, prijemnik 248,6 – 260,0 MHz
- Crveni kanali: predajnik 247,5 – 260,0 MHz, prijemnik 235,0 – 246,4 MHz
Upute za upotrebu i servisnu dokumentaciju za RDM 61-M nismo uspjeli pronaći no po broju kontrola na prednjoj ploči vidi se da je riječ o relativno jednostavnom uređaju za upotrebu. Napaja se istosmjernim naponom od 6 V. Napon napajanja može biti osiguran preko mrežnog ispravljača oznake Z-RDM-61 ili preko baterija. U originalu su bile predviđene srebro-cink baterije 6V/40Ah, no zbog njihove visoke cijene i kratkog vijeka trajanja obično su se koristile Ni-Cd baterije 6V/100Ah, s kojima pak je problem bio njihova težina (bile su puno teže od samog primopredajnika). Kako bi se premostili ovi problemi u kompletu uređaja nalazi se kabel preko kojeg se uređaj može napajati iz bilo kojeg vanjskog izvora napona 6V/1,7A. Kod upotrebe kabla postoji opasnost od dovođenja pogrešnog polariteta napajanja što je kod ranijih inačica RDM 61-M uzrokovalo uništenje uređaja. U kasnije inačice (koje iza serijskog broja imaju oznaku P kao naš primjerak) ugrađena je dioda za zaštitu primopredajnika od pogrešnog polariteta napajanja.
Iako razvijen 1965. godine primopredajnik RDM 61-M izrađen je u čistoj tranzistorskoj tehnici i u unutrašnjosti vidimo lijep primjer tih ranih poluvodiča. Prijemnik je superheterodin s jednim miješanjem pri čemu međufrekvencija iznosi 13,6 MHz. Predajnik pak je dvostupanjski (oscilator i izlazno pojačalo) izlazne snage najmanje 100 mW. Većina RF i MF krugova smještena je unutar četiri valjkasta oklopa koje je nemoguće na jednostavan način rastaviti te smo ovdje odustali od daljnjeg proučavanja uređaja. Pločice na bočnim stranama lako se demontiraju sa šasije, no s obzirom da su međusobno povezane zalemljenim žicama umjesto konektorima nespretne su za manipulaciju jer uvijek postoji opasnost od prekida nekog lemnog spoja. Mehanizam okretanja promjenjivih kondenzatora za namještanje radne frekvencije (kanala) prilično je složen, no to je čest slučaj kod radio uređaja sa podesivim LC titrajnim krugovima.
Mrežno napajanje Z-RDM-61 spaja se na podnožje primopredajnika tako da sa istim čini modularnu cjelinu. U punovalnom ispravljaču koriste se četiri diode KY 708 (min. 90V, 10A), stabilizator napona bazira se na integriranom naponskom regulatoru MAA 723 koji upravlja izlaznim parom tranzistora KF 508 i KD 502. Napajanje ima i krug za zaštitu od preopterećenja sa strujnim otpornikom i relejem.
Vojni radio relejni uređaji primarno su bili namijenjeni formiranju telefonskih kanala veze na razini zapovjedništava kopnene vojske, odnosno na većim udaljenostima. Uz usmjerenu antenu velikog pojačanja podignutu na dovoljnu visinu u idealnim uvjetima sa radio relejnim predajnikom snage 100 mW mogao se formirati radio link na udaljenosti i do 100 km. No, radio veze su bile vrlo podložne otkrivanju, lociranju, prisluškivanju, ometanju i kvarovima pa su se uglavnom koristile kao privremeni ili pomoćni komunikacijski linkovi. Zahvaljujući tranzistorskoj tehnici gradnje radio uređaj RDM 61-M zadržao se u upotrebi 40-tak godina, tako da se u 1990-tim godinama uspješno eksperimentiralo i sa prijenosom podataka preko RDM 61-M u kombinaciji sa standardnim modemom na brzini 4800 bps. Danas su gotovo svi vojni radio uređaji opremljeni naprednim sustavima zaštite od prisluškivanja (frekvencijsko skakanje, digitalna kriptozaštita i slično), a to je tehnologija na koju našeg RDM 61-M više nije bilo moguće nadograditi pa je zasluženo umirovljen kao još jedan podsjetnik dobre stare radio elektronike 🙂