Danas je nabavljen mjerni instrument napravljen u samogradnji koji objedinjuje voltmetar za izmjenične i istosmjerne napone (10 mV – 4 kV), ommetar do 50 MΩ i generator signala frekvencijskih raspona od 80 – 130 kHz i 500 – 1000 kHz. Instrument je dobio naziv TYP-05-SP i datira iz 1970. godine.
Vanjski izgled instrumenta je vrlo dobar zahvaljujući tvorničkom metalnom kućištu (Iskra) gdje su na prednju ploču su ugrađeni kvalitetni elementi (konektori, sklopke i mjerni instrument sa zakretnim svitkom). Natpisi su rađeni rukom, no to je napravljeno prilično uredno i sa kvalitetnim markerom koji još uvijek odolijeva zubu vremena.
Unutrašnja montaža elemenata ne oduševljava previše izvedbom no vidi se da je i ovdje uloženo truda, posebice u sklopovlju oscilatora. Mjerni otpornici za opsege voltmetra (ujedno i ommetra) lemljeni su “u zraku” i ovdje je najveća opasnost od mogućih nastanka kratkih spojeva.
Najveću mehaničku štetu pak je pretrpio sam mjerni instrument (Iskra 40 µA) koji je ispao iz kućišta te je bio izložen udarcima unutar istog prilikom svakog pomicanja uređaja. Tako je vanjski rub bakelitnog kućišta na više mjesta popucao što je imalo za posljedicu ispadanje unutrašnjeg mehanizma instrumenta iz istog. Slijedno tome došlo je do odvajanja zrcala od skale, zatim deformacije skale i kazaljke instrumenta, a u konačnici i spiralnih opruga koje zakretni svitak sa kazaljkom drže u ravnoteži. Da bi spasili ovakav instrument od daljnjih oštećenja, slijepili smo kućište, izravnali skalu i kazaljku, zalijepili ogledalo, te koliko god je bilo moguće podesili opruge. Srećom, zakretni svitak je ostao električki ispravan, tako da smo bar donekle vratili funkciju instrumenta iako zbog jednom deformiranih spiralnih opruga tu više ne možemo očekivati deklariranu točnost.
Praćenjem međusobnih veza elemenata u unutrašnjosti uređaja došli smo do zaključka da je oscilator koji se bazira na dvije elektronske cijevi EC86 (triode) samostalni sklop, a to znači da voltmetar nije elektronski nego je i on zasebni sklop koji uključuje samo instrument i mjerne otpornike za pojedine opsege. Ommetar se napaja izmjeničnim mrežnim naponom također preko odgovarajućih otpornika, a s obzirom da je autor želio mjerno područje reda nekoliko desetaka megaohma napon za mjerenje otpora kreće oko prilično visokih 80 V. Izmjenični napon se za instrument ispravlja u istosmjerni preko jedne serijski vezane diode.
Oscilator je u spoju dobro poznatog i široko primjenjivog astabilnog multivibratora, dakle relaksacijski tip oscilatora koji na izlazu daje valni oblik pravokutnog napona karakterističan za cijevne izvedbe multivibratora. Na prvom oscilogramu može se vidjeti taj valni oblik, dakle kada je u rad uključen samo multivibrator bez dodatnih induktiviteta i kapaciteta između anoda elektronki. Uočavaju se izraziti negativni šiljci na svakom periodu koji su preslika okidačkih impulsa nastalih preko RC elemenata vezanih na rešetke cijevi u radu multivibratora. Izlazni valni oblik na anodi elektronske cijevi, kao i frekvencija rada multivibratora može se mijenjati vezanjem CL elemenata na anode cijevi. Na oscilogramima se vide te promjene snimljene za svaku zasebnu kombinaciju.
Na shemi se vidi kako su izmjereni anodni naponi i naponi grijanja trioda EC86 dosta niži od tipičnih za te cijevi. Ovi naponi su dobiveni na zanimljiv način, preko dva standardna mrežna transformatora 220V/7,4V pri čemu se drugi transformator napaja preko prvoga i to obratno (zamijenjeni primar i sekundar). Možda je zbog dotrajalog filtarskog elektrolita anodni napon sada nešto manji no grijanje elektronki se vrši sa serijski spojenim žarnim nitima na napon 7,4V tako da je vrlo vjerojatno autor predvidio minimalne napone za što dulji radni vijek elektronskih cijevi.
Mjerni instrument iz samogradnje TYP-05-SP na prvi pogled odmah privlači pažnju svojom robusnom izvedbom i povećim brojem lijepo posloženih kontrola na prednjoj ploči. No kada se proanalizira njegova električna shema i utvrde mogućnosti uviđa se kako je riječ o jednostavnom voltmetru i ommetru koji u kombinaciji standardnim otpornicima i nenamjenskim instrumentom sa prilično malom skalom ne mogu osigurati preveliku točnost očitanja. Ommetar uz to ovisi o visini mrežnog napona pa je autor orijentaciono na potenciometru za baždarenje omskog područja ucrtao oznaku nule skale na naponu 220V. Desno od toga potenciometra je tablica koja očitanja na skali pretvara u vrijednost otpora. Vidimo kako se na nepunom rasponu skale instrumenta (0-30) očitavaju otpori u rasponu 0 – 50 MΩ što realno znači da se mogu vršiti tek vrlo gruba očitanja otpora sa rezolucijom reda 100kΩ do 10 MΩ.
Možda bi bilo zgodnije da je autor malo bolje rasporedio kontrole na prednjoj ploči, tako da kontrole za oscilator, voltmetar i ommetar budu međusobno jasno odvojene kada se već radi o samostalnim instrumentima u zajedničkom kućištu. No, ne treba zaboraviti da su to bile 1970-te godine te je ovakav instrument svakako bio vrlo koristan i poželjan u svakoj amaterskoj elektroničkoj radionici. Nama pak je bilo interesantno ponovno rekonstruirati shemu ovog uređaja, ako ništa drugo, da se podsjetimo kako su se nekad u samogradnji sa elektronskim cijevima radili i oscilatori, a ne kao danas, samo audio pojačala i možda još tu i tamo kakav VF linear ako je negdje ostala kakva snažna izlazna trioda 🙂