Danas je nabavljen uređaj za generiranje visokonaponskih impulsa poljskog proizvođača FAMED Lodz iz 1960-tih godina. Tvrtka FAMED vuče korijene iz 1940-tih godina kad je pod imenom Elektrosan proizvodila medicinsku opremu za vojnu bolnicu u Lodzu. Danas je orijentirana uglavnom na proizvodnju različitih specijalnih rasvjetnih tijela i sterilizacijskih germicidnih UV lampi za opremanje medicinskih prostorija.
S obzirom da FAMED tijekom čitavog postojanja proizvodi uglavnom rasvjetna tijela i sterilizacijske uređaje za medicinske ustanove, naša naprava pod oznakom G7/61 mogla bi biti generator za stvaranje ozona iz zraka pomoću električnog pražnjenja, a koji se koristi za sterilizaciju i dezinfekciju bolničkih kirurških sala. Takvi generatori proizvode ozon iz kisika u zraku ili iz posebnih spremnika kisika i to njegovom ionizacijom pomoću visokog izmjeničnog napona reda nekoliko kV i frekvencije reda nekoliko kHz. Zrak ili kisik koji se koristi u tom postupku mora biti posebno pripremljen (kompresija, hlađenje, filtracija, sušenje), a sama ionizacija se vrši u posebnim cijevnim komorama, tako da možemo zaključiti da se preko priključnica na prednjoj ploči naš VN generator spaja sa ionizacijskom komorom.
Uređaj FAMED G7/61 bazira se na dvije paralelno spojene elektronske cijevi EL81. Elektronska cijev EL81 dizajnirana je za upotrebu u horizontalnom (linijskom) otklonskom sustavu CRT televizora te kao serijski regulator napona u stabiliziranim izvorima napajanja. Horizontalni napon koji se dovodi na horizontalne otklonske zavojnice CRT televizora (ujedno služi i za pogon VN transformatora) je pilastog oblika frekvencije 15 750 Hz. Prema karakteristikama anodni napon cijevi EL81 je 250 V / 32 mA (maksimalno 300 V / 180 mA) no također može raditi i u impulsnom modu sa vršnim naponima do 7 kV (max. 18 µs).
Nakon što smo iscrtali shemu vidimo da se radi o nekoj kombinaciji Hartley i Armstrong tipa oscilatora kod kojeg se napon za povratnu vezu uzima preko posebne zavojnice (L3) koja u našem slučaju nije u potpunosti dio titrajnog kruga (kao kod Hartley oscilatora), a nije ni električki potpuno odvojena od njega (kao kod Armstrong oscilatora). No princip rada je u svakom slučaju isti. Visokonaponski krug zatvoren je kroz elektronske cijevi, titrajni krug (C1, L1, L2) i masu, a potenciometrom se na jednostavan način regulira željena visina napona kroz taj električni krug. Dio napona iz titrajnog kruga inducira se na zavojnicu povratne veze koja je vezana na upravljačku rešetku elektronske cijevi. Time na rešetku stiže negativni naponski impuls koji zatvara protok struje kroz cijev. Nakon što se naponski impuls završi (vrijeme trajanja je određeno sa C3, R1) elektronska cijev ponovno provede te se proces ponavlja. Kod takvog oscilatora elektronska cijev dakle više radi kao prekidač nego kao pojačalo (C-klasa).
Primjećuje se kako se napajanje anodi elektronskih cijevi ne vrši ispravljenim pozitivnim naponom kako je to uobičajeno već se iste napajaju izravno izmjeničnim naponom iz VN transformatora. To znači da će elektronske cijevi voditi samo u svakoj drugoj, pozitivnoj poluperiodi izmjeničnog napona. Ispravljanjem i filtriranjem napona dobili se iz istog transformatora dvostruko viši efektivni naponi ali u 1960-tim godinama, za ovakav tip oscilatora, bilo je jeftinije namotati transformator s više namota žice nego ugrađivati dodatne ispravljačice i filtarske kondenzatore. Oscilatori koji rade u klasi C imaju vrlo visoku efikasnost i dizajniraju se tako da su elektronske cijevi su u vodljivom stanju svega cca 20-30% od ukupnog vremena trajanja jednog ciklusa (ovisno o željenoj širini izlaznog impulsa).
Nepoznate tehničke i električne karakteristike, visoki naponi i zubom vremena nagrižene komponente sigurno ne čine pouzdanu kombinaciju za priključivanje uređaja na napajanje. Iako bi testiranjem mogli doći do puno više podataka o našem uređaju, ipak je najbolje ovaj VN oscilator ostaviti u zatečenom stanju. Naime, ukoliko je izolacija dotrajala ili su komponente neispravne, može doći do proboja visokog napona sa svim neugodnim posljedicama koje prate takvu situaciju, a s druge strane, ukoliko je i sve još uvijek u funkciji, opet postoji opasnost od stvaranja vrlo agresivnog ozona pogibeljnog za sav živi svijet. Nemam ništa protiv dobre stare tehnologije, no moram priznati kako su mi kao elektroničaru za eksperimentiranje ipak puno draži što niži i što bezopasniji naponi i struje 🙂