Danas su nabavljene kondenzatorske dekade MA2400 IEV i MA2402 ISKRA iz 1960-tih godina. Kondenzatorske dekade namijenjene su različitim laboratorijskim eksperimentima sa strujnim krugovima gdje nam je kapacitet kritični element, te vrijednost istog pronalazimo ili nakon izračuna provjeravamo preko ovakvih naprava sa mogućnošću brzog odabira različitih vrijednosti kapaciteta. Obje dekade pokrivaju opseg od 100 pF do 122200 pF u koracima po 100 pF s time da postoji i zasebni kondenzatorski izlaz kapaciteta 150 pF. Tolerancija ugrađenih kondenzatora je 1%, osim za slog x 100 pF gdje su ugrađeni kondenzatori tolerancije 5% (MA2402) i 10% (MA2400) no na tom slogu se nominalni kapacitet ionako precizno podešava pomoću paralelno spojenih promjenjivih trimer kondenzatora kapaciteta 10-45 pF.
Maksimalan dozvoljeni istosmjerni napon na svim slogovima je 250 V. Kod kondenzatora treba uvijek znati da naznačeni maksimalni istosmjerni napon koji može podnijeti nikako ne znači da može podnijeti i takav efektivni izmjenični napon. S izmjeničnim naponima treba računati s vrijednostima napona “od vrha do vrha”. Primjerice, kod napona gradske mreže 220 V vršni napon iznosi nešto preko 620 V, a u praksi je taj napon često i do 240 V što onda daje vršni napon od 680 V. Stoga nikako ne bi bilo dobro s našom kondenzatorskom dekadom eksperimentirati na mrežnom naponu, već se potrebno pridržavati ograničenja proizvođača od maksimalno 50 V efektivnog izmjeničnog napona. O naponskim opterećenjima kondenzatora pisali smo u objavi IONIZATOR ZRAKA – AETE.
Unutrašnjosti obje kondenzatorske dekade izvedene su sa vrlo kvalitetnim elementima. Slogovi se nalaze u dvostrukom metalnom oklopu, a kad se isti skinu čitav sklop više podsjeća na neki VF izlazni stupanj predajnika nego na običnu kondenzatorsku dekadu. Kvalitetne sklopke sa keramičkim izolatorima, posrebreni vodiči, kvalitetni trimer kondenzatori sa keramičkim tijelima i kao posebno markantni njemački (Koweg i RFT) papirnato-uljni kondenzatori tolerancije 1%. Preostali mali plavi su Iskrini polistiren (ili stirofleks) kondenzatori. Na koju godinu novijoj dekadi MA2402 (namijenjenu izvozu) nalazimo sve domaće Iskrine polistirenske kondenzatore, s time da ih na prvom slogu ima samo četiri (za razliku od MA2400 gdje ih je šest), a zbog te uštede bilo je potrebno ugraditi nešto složeniju sklopku za pravilno preklapanje istih.
U objavi o Otpornim dekadama MA2100, MA2102 i MA2110 (ISKRA, IEV) već smo vidjeli da slogovi mogu imati različiti broj elemenata. Ako koristimo kombinacije sa manje elemenata tada treba računati sa nešto složenijim sklopkama. Za razliku od otpornika kod kondenzatora imamo dosta manji izbor standardnih vrijednosti kapaciteta koji bi se mogli izravno koristiti u dekadi, posebice ako tražimo samo tipove kondenzatora sa malim tolerancijama. Stoga su dekadske vrijednosti u slogu x 100 pF dobivene kombinacijom fiksnog i promjenjivog kondenzatora. Osobno do sada se još nisam susreo ni sa jednom kondenzatorskom dekadom koja bi imala ovakvu kombinaciju sa trimer kondenzatorima. Sa današnjeg gledišta teško je komentirati zašto se išlo na ovakvu izvedbu, za to bi morali poznavati tadašnje prilike glede proizvodnje i mogućnosti nabave kondenzatora određenih vrijednosti i specifikacija.
Kondenzatori ugrađeni u naše dekade stari su oko 60 godina i bez obzira na kvalitetu svakako ih je potrebno zamijeniti. Srećom, u današnje vrijeme to je najlakši dio posla. Standardne elektroničke komponente niskih tolerancija su jeftine i lako dostupne. Daleko teže i kudikamo skuplje bi bilo nabaviti ovakve kvalitetne sklopke, kućišta, konektore i ostale dijelove mehanike, koji su na našim primjercima ostali sačuvani i koji će uz minimalnu njegu zasigurno funkcionirati u još mnogim narednim desetljećima. Jedini problem koji se može pojaviti je taj, što mladi elektroničari za koje desetljeće više uopće neće koristiti ovakve laboratorijske naprave, jer će se sve sheme i pokusi raditi na virtualnim računalnim elektroničkim simulatorima sklopova, koji će se zatim završnim pritiskom tipke poslati robotu na kompletnu izradu. Još samo virtualne objave poput ovih ostati će jedini podsjetnik nekom povjesničaru budućnosti na dobru staru tehnologiju 🙂