Danas je nabavljen fotometar njemačkog proizvođača Bio-Dynamics pod nazivom Unimeter 2000. Tvrtka Bio-Dynamics veže se uz međunarodnu grupu tvrtki za proizvodnju dijagnostičkih i mjernih uređaja primjenjivih u medicini i kemiji. Naš fotometar vjerojatno datira iz 1980-tih godina.
Kao što smo već opisali u objavi LANGE PHOTOMETER LP3, fotometar je uređaj pomoću kojeg se prepoznaju određena kemijska i fizikalna svojstva prozirnih tekućina. Unimeter 2000 spada u optoelektrični tip fotometra kod kojeg izvor svjetlosti (halogena žarulja) prvo prolazi kroz monokromator da bi se filtrirala samo jedna željena valna duljina svjetlosti, nakon toga prolazi kroz uzorak tekućine koji ispitujemo, te na kraju završava na detektoru (fotodioda) gdje se detektiraju promjene svjetlosti nastale prolaskom kroz ispitani materijal. Signal iz fotodiode se pojačava te obrađuje u mikroprocesoru fotometra i u konačnici se njegova vrijednost prikazuje na LED pokazivaču.
Uzorci tekućina stavljaju se u predviđeno ležište na fotometru uliveni u kivete. Kivete su male posudice slične epruvetama specijalno napravljene za fotometriju ili spektroskopiju, najčešće od plastike, stakla ili u slučaju UV fotometrije od kvarcnog stakla, bez nečistoća i nehomogenosti koje bi mogle utjecati na mjerenja.
Fotometar je tehnički gledano jednostavan mjerni instrument, no rad s njim zahtijeva poznavanje kemijskog uzorka koji ispitujemo. Za Unimeter 2000 nismo uspjeli pronaći nikakvu dokumentaciju, no sve kontrole na njemu služe za kalibraciju i korekciju prikaza konačnog rezultata na LED pokazivaču ili za odabir vrste kemikalije na kojoj vršimo mjerenje.
U unutrašnjosti se odmah prepoznaju osnovne komponente: desno je optički dio koji redom (od gore prema dolje) čine: ventilator za hlađenje žarulje, žarulja, optičke leće, gumb za odabir optičkog filtra, prostor za kivetu, fotodioda. Dolje u sredini je mrežni transformator koji napaja žarulju i elektroniku fotometra. Lijevo dolje su potenciometri (izgledom kao mehanički brojači) i sklopka za postavljanje i korekciju početnog prikaza LED displeja. Tipkom start pokreće se novo mjerenje. Ispod je zvučnik za signalizaciju greške ili prekoračenja mjernog opsega. Gore lijevo su dvije pločice fotometra: na jednoj je pojačalo senzora (fotodiode) i upravljački logički sklopovi, a na drugoj su mikroprocesori te pripadajuća sučelja i driveri.
Sa bočne strane je pločica ispravljača i stabilizatora napona, te ventilator za hlađenje žarulje.
Mala halogena žarulja fotometra u svojem ležištu. U prvom planu je vijak za namještanje žarulje u fokus leće.
Prostor za kivete. Na zadnjoj bočnoj strani fotometra uočavaju dvije priključnice za cijevi koje vode do bloka za prihvat kiveta. Na ove cijevi se može spojiti vanjski uređaj (termostat) koji preko cirkuliranja tekućine održava blok za prihvat kiveta na stalnoj željenoj temperaturi. Ovo se koristi kod ispitivanja tekućina kojima svojstva ovise o temperaturi.
Pristup elektroničkim pločicama vrlo elegantno je riješen: dovoljno je ukloniti jedan vijak i pločice se na metalnom okviru mogu dovoljno zarotirati kako bi se izvršilo testiranje ili popravak istih.
Kao što smo već spomenuli, na jednoj pločici je smješteno pojačalo za senzor izvedeno sa operacijskim pojačalima. Uočava se logaritamasko operacijsko pojačalo 4357 američkog proizvođača Teledyne Philbrick koje kućištem liči na neki transformator. Na gornjoj strani pločice su operacijska pojačala i logički sklopovi koji povezuju vanjske kontrole fotometra sa mikroprocesorima.
Pločica sa mikroprocesorima, sabirnicama, sučeljima, driverima i LED displejima. Uočavaju se 8-bitni mikroporocesori Motorola serija 68xx (MC6800P i MCM68A10P) povezani sabirnicom MC6821P, razvijeni sredinom 1970-tih godina.
Koliko smo uspjeli testirati rad ovog fotometra mogli bi zaključiti da je isti tehnički vjerojatno ispravan (lampica radi, kalibracija i podešavanja rade, izbacuju se neke brojke kod mjerenja). Morali bi pronaći nekog (starijeg) kemičara koji bi nam možda znao reći što i kako se mjeri ovim fotometrom. No i tada, teško da bismo ovaj uređaj mogli iskoristiti ili prenamijeniti za nešto korisno u našem malom privatnom elektroničkom laboratoriju. S druge strane, šteta ga je i rastavljati za dijelove, jer su i sami dijelovi u rabljenom stanju neisplativi ili teško iskoristivi. Najbolja će stoga biti korist od ovog fotometra da ga ostavimo takvog kakav jest, kao izložbeni primjerak na polici sličnih vintage instrumenta koji su nekada (a u modernom izdanju i sada) bili neizostavan ili barem poželjan dio svakog elektrokemijskog laboratorija 🙂