Danas je nabavljen ruski svjetlomjer Люксметр Ю-117 iz 1982. godine. Raspon mjerenja ovim svjetlomjerom je od 5 do 100000 luxa (lx) pri čemu se mjerni opsezi odabiru bijelim tipkama u 5 područja. Kao senzor za ovaj svjetlomjer koristi se selenska fotoćelija koja se spaja na priključnice sa bočne strane svjetlomjera. Ovim senzorom može se izravno mjeriti do 100 luxa, a u kompletu sa fotoćelijom dolaze i tri filtra kojima se raspon mjerenja povećava x10, x100 i x1000.
Osnovno o selenskim fotoćelima i mjernoj jedinici lux možete pročitati u objavi LUXMETER Dr. Bruno Lange.
Instrument ima dvije sklale koje se koriste o ovisno o odabranom mjernom opsegu (sa bazom 1 ili sa bazom 3) no uočavaju se i dvije oznake (točke) na skalama koje se nalaze na vrijednosti 5 kod skale 0-30 i na vrijednosti 12 kod skale 1-100. Ove oznake predstavljaju granična područja točnog mjerenja, odnosno očitanja bi trebalo vršiti na području skale iznad tih oznaka. Ukoliko se mjerena vrijednost nalazi ispod tih oznaka potrebno je promjeniti mjerni opseg. Zatamnjeno područje na skali 1-30 (vrijednost skale 21 do 25) označava područje ispravnog napona baterija kod njihovog testiranja.
Od kontrola, osim spomenutih 5 bijelih tipki za odabir mjernog područja tu je crvena tipka za uključenje i isključenje napajanja svjetlomjera. Gornja crna tipka služi za test ispravnosti baterija, a donja crna tipka pritišće se za namještanje kazaljke instrumenta na nulu u kombinaciji sa potenciometrom desno od te tipke.
Sa zadnje strane nalazi se prostor za dvije standardne baterije napona 9 V. Ove baterije koriste se za napajanje pojačala kada se radi sa niskim intenzitetom rasvijetljenosti (manjim od 100 luxa). Sa dovoljnim osvjetljenjem uređaj radi bez napajanja jer selenska fotoćelija proizvodi dovoljno struje za izravni pogon instrumenta za zakretnim svitkom.
Unutrašnjost instrumenta vrlo je jednostavna. Prednja ploča ima kontakte za priključenje selenske fotoćelije i spajanje mjernog instrumenta sa zakretnim svitkom. Na zadnju stranu kućišta montiran je prostor za baterije, potenciometar za namještanje kazaljke na nulu te pločica sa sklopkama i pojačalom.
Po broju trimer potenciometra vidimo da je baždarenje moguće zasebno za svaki mjerni opseg te zasebno za instrument i fotoćeliju.
Vidimo smještaj integriranog kruga u krugu pojačala. S obzirom da je montiran naopačke ne može se pročitati njegova oznaka, no vjerojatno se radi o nekom jednostrukom operacijskom pojačalu.
Kod ovih višepinskih sklopki sigurno nisu iskorišteni svi pinovi. Za prebacivanje mjernih otpornika mogla se iskoristiti i neka jednostavnija okretna sklopka, no proizvođač sigurno ima svoje razloge zašto je ugrađen baš ovaj tip sklopki.
Vidimo da iz kućišta za baterije izlaze tri žice što može značiti da baterije nisu spojene serijski već čine simetrično napajanje za takav tip operacijskog pojačala. No, oznaka integriranog kruga zbog obrnute montaže nije vidljiva.
U ovom ruskom svjetlomjeru nismo pronašli ništa specifično što već nismo viđali kod drugih svjetlomjera ovog tipa. Sve se svodi na spoj selenske fotoćelije i mjernog instrumenta. Za proširenje mjernog opsega na niže koriste se pojačala, a za proširenje istih na više vrijednosti koriste se filteri koji u određenom postotku zatamnjuju količinu svjetlosti koja pada na površinu fotoćelije (time se ujedno štiti površina ćelije od mogućih oštećenja nastalih uslijed prejakog intenziteta svjetla). Vidimo da je naš instrument podosta pohaban, bez fotoćelije i filtra, bez kutije i dokumentacije. No, i kao takav ima potencijal za jednu lijepu restauraciju jednog lijepog dana kada njegov vlasnik ode u neku lijepu mirovinu, i kada će napokon, barem se nadam, imati dovoljno vremena za ponovno se posvetiti čak i ovakvim, naizgled već otpisanim vintage mjernim instrumentima 🙂