Detector unit Gyrosyn compass type C.L.1.A./ C.L.2./ C.L.3.

Danas je nabavljena detektorska komponenta iz sustava navigacije i određivanja smjera leta zrakoplova pomoću Zemljinog magnetskog polja američko engleske tvrtke Sperry Gyroscope pod nazivom  Gyrosyn compass type C.L.1.A./ C.L.2./ C.L.3. Tvrtka Sperry Gyroscope Co Ltd sa sjedištem u Brentfordu, Engleska poslovala u razdoblju od 1931. do 1967. godine pa iz toga razdoblja vjerojatno datira i ova naša komponenta.

Ovaj naš detektor kao komponenta sustava navigacije u osnovi ima funkciju magnetskog kompasa. Znamo da se zemljine magnetske silnice protežu čitavom zemaljskom kuglom u smjeru od jednog do drugog zemljinog magnetskog polja slično kako izgledaju iscrtani meridijani na geografskoj mreži. Dva su načina kako se pomoću instrumenata može detektirati smjer zemljinog magnetskog polja, odnosno pravac sjever-jug. Prvi je pomoću magneta, a drugi pomoću zavojnice.

Detekcija magnetom koristi se u klasičnim magnetskim kompasima kojima se magnetska igla poravna sa smjerom silnica zemljinog magnetskog polja po poznatom principu privlačenja raznoimenih, odnosno odbijanja istoimenih polova magneta (u ovom slučaju jedan magnet je magnetska igla kompasa, a drugi magnet je Zemlja).

Detekcija pomoću zavojnice pak se temelji na također svakom elektrotehničaru poznatom principu da se električna struja generira u svakom vodiču koji se giba u magnetskom polju. Ovaj princip koristi i naš detektor. Montira se na krilo zrakoplova te se na taj način zajedno s njim giba po pravcu i okreće po osi. Sastoji se od jezgre od mekog željeza (koje se lako magnetizira i demagnetizira) i nekoliko zavojnica postavljenih na kružnom prstenu tako da im se osi sijeku u jednoj središnjoj točki. U ovim zavojnicama induciraju se struje nastale mijenjanjem položaja zrakoplova, odnosno njegovim kretanjem kroz zemljino magnetsko polje.

Detektorske zavojnice su dakle montirane i spojene tako da će ovisno o kutu pod kojim ih zemljine magnetske silnice sijeku na izlazu davati svaka ogovarajući različiti napon. U središnjoj jezgri pak se nalazi pobudna zavojnica. Na nju se dovodi izmjenična struja frekvencije reda 400 Hz. Ova struja stvara kroz zavojnicu promjenjivo magnetsko polje koje navedenom frekvencijom neprestano magnetizira i demagnetizira jezgru. Time se dobivaju naizmjenični ciklusi demagnetizacije jezgre i magnetizacije zemljinim magnetskim poljem što je potrebno kako na mjerenje ne bi utjecaj imao zaostali magnetizam u jezgri.

Naš detektor uspjeli smo rastaviti samo do priključnih kontakata zavojnica. Može se uočiti kako su izvodi označeni bojama, a netko je urezivao i slovčane oznake vjerojatno u cilju određivanja izvoda zavojnica.

Kako bi dobili predodžbu mjesta i uloge ove komponente u sustavu navigacije starih zrakoplova najbolje je pogledati priloženu stranicu prospekta tvrtke Sperry iz toga razdoblja. U našoj objavi INDIKATOR PRAVCA LETA RCA11A-9 opisali smo komponentu sličnu ovoj koja je prikazana u donjem lijevom kutu slike. U tekstu prospekta vidimo da se naša komponenta zove “Flux Valve” dakle u prijevodu detektor (magnetskog) fluksa ili magnetskog toka. Magnetski fluks ili tok pak nije ništa drugo nego veličina koja opisuje broj silnica magnetnog polja koje prolaze kroz neku površinu, a upravo to vrlo zorno prikazuju i gornji crteži. Magnetski tok kroz pojedine jezgre dakle “mjere” zavojnice, a te električne veličine dalje se obrađuju u indikatorskim navigacijskim uređajima.

Tijelo cijele detektorske jedinice je hermetički zatvoreno i ispunjeno nekom tekućinom te u ovoj fazi nismo uspjeli doći do jezgre i zavojnica, slično kao što ni kod INDIKATORA PRAVCA LETA RCA11A-9 nismo uspjeli sasvim do kraja doći do zvrka ugrađenog žiroskopa. No to ne znači da ćemo tek tako odustati od daljnih pokušaja. Iako (uz sav oprez) uvijek postoji mogućnost trajnog oštećenja takvih uređaja prilikom rastavljanja jednostavno bi bilo šteta ne vidjeti svu opisanu teoriju u praksi. Na kraju, to i jest osnovna svrha čitavog ovog bloga 🙂