Danas je nabavljen mehanički taksimetar njemačke tvrtke „Kienzle Apparate GmbH Villingen Schwenningen“ tip T12 iz 1959. godine. Tvrtka Kienzle je bila prisutna na tržištu od početka 1900-tih godina pa sve do sredine 1990-ih godina (kroz različita prestrukturiranja i reorganiziranja sa drugim tvrtkama), a bavila se proizvodnjom taksimetara i tahometara, te mehaničkih uredskih računalnih strojeva. Što se tiče taksimetara Kienzle je razvio vlastiti brend naziva ARGO te je u razdoblju od 1905. do 1958. godine patentirano ukupno dvanaest modela mehaničkih taksimetara sa oznakama od T1 do T12. Naš model dakle spada u posljednju seriju mehaničkih taksimetara tvrtke Kienzle, a kada bismo uklonili nalijepljeni zaštitni platneni sloj na prednjem dijelu kućišta, vjerojatno bi uočili ugravirani naziv ARGO.
Način rada taksimetra detaljno smo opisali u objavi TAKSIMETAR TXNL-90 I HALE MCT-1 pa ćemo ovdje samo naglasiti kako taksimetar mora imati mogućnost mjerenja tri osnovna elementa za izračun cijene vožnje: mjerenje prijeđenih kilometara, mjerenje vremena čekanja i izbor tarife (zone).
Od vanjskih kontrola taksimetar T12 ima jednu svega jednu glavnu ručicu, a njenim okretanjem uključuje se i poništava taksimetar te odabire željena tarifa. Gumb na desnoj strani služi samo za odabir visine dodatka na ukupnu cijenu vožnje (npr. dodatak za prtljagu).
Vidimo da taksimetar T12 nije potpuno mehanički već ima i dva električna priključka. Oni služe samo za dovod napajanja žaruljicama za osvjetljenje prednje ploče taksimetra, zatim za napajanje elektromagnetskog mehanizma navijanja mehaničkog sata unutar taksimetra, te za vezanje na sustav prekidača kojima se pali ili gasi oznaka TAXI na krovu taksi vozila.
Montaža i instalacija ovog taksimetra se dakle sastoji od pričvršćivanja istog za šasiju u unutrašnjosti vozila pomoću četiri vijka na donjoj strani, zatim spajanja na sajlu postojećeg brzinomjera, odnosno brojača pređenih kilometara u automobilu, te električnog povezivanja sa akumulatorom automobila i kontrolnim svjetlom TAXI na vozilu.
Žaruljice za osvjetljene prednje ploče taksimetra lako se vade i po potrebi mijenjanju uklanjanjem dva vijka sa bočne strane taksimetra.
Spajanje na rotirajuću sajlu brzinomjera vozila također je maksimalno pojednostavljeno: vidimo da spojnica ima dva ulaza, pa je dovoljno odvojiti sajlu sa automobilskog brzimomjera i spojiti ju na jedan ulaz taksimetra, a zatim se pomoću druge sajle brzinomjer opet spoji na sustav vrtnje preko drugog izlaza na taksimetru. Na taj način su na rotirajuću sajlu iz motora automobila za kontrolu pređenih kilometara paralelno spojena oba uređaja: ugrađeni taksimetar i brzinomjer vozila.
Slijedeće slike prikazuju mehaničku unutrašnjost taksimetra T12. Uočava se prilično složen sustav zupčanika i mehaničkih brojača.
Sa ove strane lijepo se vidi elektromagnet (osim sklopke, jedini elektromehanički element u taksimetru). Elektromagnet privlači željeznu kotvu kojom se zatim aktivira mehanizam navijanja sata koji dalje pokreće brojače u režimu naplate vremena čekanja.
Pogled na mehanizam sa druge bočne strane: sustavi zupčanika i rotirajućih brojčanika pomalo podsjećaju na čuveni njemački stroj za kriptiranje – Enigmu 🙂
Uočljiva deblja horizontalna osovina spojena je glavnu ručicu taksimetra. Vidljivo je da bi čitavom mehanizmu dobro došlo jedno temeljno čišćenje, no to je posao za precizne mehaničare. Zanimljivo je spomenuti da se obiteljska tvrtka Kienzle prvo bavila proizvodnjom satova.
Na donjoj slici u središnjem dijelu uočavaju se četiri električna kontakta koji su vezani na sklopku koju kontrolira grebenasta osovina mehanizma. Tako se u potrebnom trenutku pokreće elektromagnet za kontrlu mehaničkog sata te uključuje/isključuje napon za kontrolno svjetlo TAXI.
Još jedan pogled na elektromagnet sa željeznom kotvom.
Naljepnica sa hrvatskim natpisima izrađena je u nekoj domaćoj tvrtki i ručno izrezana.
Slijedi pogled na mehanizam sa gornje strane.
Malo bolji pogled na grebenastu sklopku sa kontaktima.
I još jedan pogled na enigmu mehanizma ovog taksimetra 🙂 Sličan mehanizam imali smo prilike vidjeti u objavi POSTALIA – stroj za poštansko frankiranje, no meni osobno ovaj mehanizam je još ljepši. Također, ispričavam se majstorima mehaničarima na navedenoj usporedbi no meni laiku su ta dva stroja vrlo slična 🙂
Ostaje nam još baciti oko na unutrašnjost kućišta taksimetra T12. Vidi se jednostavno ožičenje za žaruljice koje osvjetljavaju prednju ploču.
Unutar kućišta pronašli smo jednu oprugu “viška” kao i odlomljeni komad zupca sa glavne ručice taksimetra preko kojeg se ostvaruje spoj sa glavnom osovinom. Iako je ovaj zub puknuo ručica je još uvijek u funkciji, doduše, ne tako glatko kako bi to bilo sa ispravnom osovinom. Desno je spojka rotacijske sajle za motora automobila.
Na kraju dajemo bolji pogled na električne kontakte taksimetra.
Čitav mehanizam ovog taksimetra napravljen je od vrlo kvalitetnih i postojanih materijala (čelik i mesing) što mu osigurava dugovječnost i pouzdanost. Puknuti zubac na glavnoj ručici taksimetra pak je zasigurno posljedica upornog i nasilnog okretanja iste nekog tehnički nedovoljno osvještenog vlasnika, a izbačena opruga ukazuje na grub odnos prijašnjih vlasnika prema ovom starom i prelijepom stroju. No, sada kad je isti napokon došao u ruke nekoga tko zna cjenjiti njegovu kvalitetu i godine, možemo mu obećati nešto mirnije i laganije godine. Šteta je samo što mu uz to ne možemo obećati i već prijeko potrebnu stručnu njegu i oporavak. No čim se ukaže prilika, obećajemo da ćemo ga svakako predati na reabilitaciju nekom stručnom poznavatelju ovakvih sjajnih vintage mehaničkih naprava, ne bi li jednog dana ovaj naš taksimetar možda ponovno zasjao u nekom taxi oldtimer-u 🙂