Danas je nabavljen mjerač svjetlosti (svjetlomjer, luxmetar) oznake PU 150. Luxmetar ima na instrumentu i kućištu logo proizvođača “Iskra”, međutim, isti ovaj uređaj pod istim nazivom pripisuje se češkoj tvrtki “Metra Blansko”. Ova tvrtka je na tržištu (naravno uz više preustrojavanja) aktivna još od 1911. godine i tijekom svojeg postojanja bavi se proizvodnjom širokog spektra električnih i elektroničkih komponenti i uređaja, među kojima i proizvodnjom mjernih instrumenata. Ovdje se prisjetimo objave MJERAČ OTPORA UZEMLJENJA PU 430 gdje se također pod Iskrinim logom na kućištu uređaja u unutrašnjosti nalaze zapravo sve komponente češkog proizvođača “Tesla”.
Evo zašto nije preporučljivo predugo držati baterije u elektroničkim uređajima. Na sreću, kontakti za baterije izvedeni su od kvalitetnog materijala pa isti nisu bili do kraja izgriženi kiselinom.
Nakon čišćenja kontakata i stavljanja novih baterija slijedi testiranje luxmetra. Na položaju KB (kontrola baterija) kontrolira se napon baterija od 4,5V koji ne bi smio biti ispod oznake KB na donjoj skali insstrumenta (manji od 3,5V).
Luxmetar PU 150 ima dva senzora svjetlosti. Isti standardno dolaze sa dva bijela fitra koji se po potrebi mogu zamijeniti i redukcijskim bijelim filtrima:
- Fotootpornik (LDR) je manji senzor i uključuje se samo pri mjerenju jačine svjetlosti na opsegu do 10 luxa. Na ovom senzoru nalazi se bijeli filtar, a može se staviti i redukcijski filtar kojim se količina svjetlosti koja dopire do senzora smanjuje četiri puta, čime se za x4 povećava mjerni opseg pa se on proširuje do 40 luxa. Također, u kompletu se nalazi i crni neprozirni filtar kojim se štiti senzor kada nije u upotrebi (pri mjerenju na višim opsezima).
- Selenski fotoelement je veći senzor i njime se mjeri jačina svjetlosti na opsezima 200, 1000 i 5000 luxa. Na ovom senzoru nalazi se bijeli filtar, a može se staviti i redukcijski filtar kojim se količina svjetlosti koja dopire do senzora smanjuje 20 puta, čime je posljednji mjerni opseg od 5000 luxa moguće proširiti na 100000 luxa.
Osnovna razlika između ova dva senzora je:
- Fotootpornik (LDR) je pasivni element (obično izrađen od kadmijevog sulfida), a to znači da mu je za rad potreban vanjski izvor napajanja. To je otpornik kojemu se električni otpor mijenja ovisno o količini svjetlosti koja pada na njega. Stoga se spaja serijski u krug sa instrumentom i izvorom napajanja. S obzirom da koristi vanjski izvor napajanja ovim senzorom može se postići bolja osjetljivost instrumenta.
- Selenski fotoelement je aktivni element, a to znači da pod utjecajem svjetlosti sam proizvodi napon. Stoga se spaja paralelno sa instrumentom i ne treba mu vanjski izvor napajanja. Selenski fotoelement prema tome radi kao fotoćelija, međutim, zbog svoje karakteristike da najveću osjetljivost ima u području vidljive svjetlosti za ljudsko oko, isti je pogodan za svjetlomjere, a manje pogodan za fotoćelije gdje se traži što bolja iskoristivost što šireg spektra radi veće efikasnosti. Senzori za svjetlomjere pak moraju imati karakteristiku osjetljivosti na svjetlost što sličniju ljudskom oku kako bi se očitale realno usporedive vrijednosti jačine svjetla (jednako kao što i zvukomjeri moraju imati karakteristiku osjetljivosti što bližu ljudskom uhu, a čime smo se bavili u objavi SOUND PRESSURE METER). Zato se kod senzora sa svjetlomjere često koriste dodatni bijeli filtri koji propuštaju samo vidljivu svjetlost po karakteristici najsličnijoj ljudskom oku.
Sada možemo pogledati i električnu shemu luxmetra PU 150. Na mjernom opsegu x10 napajanje je stabilizirano sa termistorom TR-N2 i diodama D1 i D2. Sijalica prikazana na shemi osvjetljava skalu instrumenta kad se mjeri napon baterije i kada se mjeri na najnižem opsegu x10, jer je 10 luxa prilično mala količina svjetla i skala ne bi bila vidljiva kod tako malog osvjetljenja. Potenciometrom R5 kalibrira se instrument za mjerenje napona baterije. Paralelni otpornik R6 služi za zaštitu instrumenta u položaju “0”, dok su otpornici R4 i R7 za kalibraciju senzora. R1, R2 i R3 su otpornici za mjerene opsege 5000, 1000 i 200 luxa.
S obzirom da je shema ovog luxmetra prilično jednostavna, a naš primjerak je u očuvanom stanju i još uvijek zaštićen originalnim plombama, za sada nećemo rastavljati kućište ovog ispravnog instrumenta.
Danas se u luxmetre kao senzori svjetla uglavnom ugrađuju foto-diode ili foto-tranzistori, a signal se zatim pojačava i obrađuje za prikaz u digitalnom obliku. Mislim da se analogni svjetlomjeri više i ne proizvode. Tim više je zadovoljstvo imati u kolekciji jedan baš takav (rekli bi neki zastarjeli) svjetlomjer ali koji ipak, za razliku od svih modernih, još uvijek mogu nešto izmjeriti i bez baterija 🙂