TELEFONSKI INDUKTOR

Danas je nabavljen induktor iz nekog starijeg induktorskog telefona (vjerojatno iz 1960-tih godina). Iako se na prvi pogled čini u relativno dobrom stanju (malo ga je počela napadi hrđa), detaljniji pregled otkriva da nedostaju četkice za rotor generatora, a osim toga i čitav rotor je blokiran, odnosno nemoguće ga je pokrenuti uz pomoć ručice. Ipak, za 5 kuna za koliko je nabavljen, barem će nam pružiti uvid u tu vrstu vintage tehnike i naučiti nas ponešto o tehnologiji toga doba.

Kontakti (sklopke) koje se vide na zadnjoj strani induktora predstavljaju zasebni sklop kojim mehanički upravlja osovina ručice induktora. Naime, ukoliko tijekom okretanja induktora iz bilo kojeg razloga dođe do prevelikog otpora rotora okretanju, tada će poseban mehanizam na osovini rotora preko tih sklopki isključiti strujni krug. Time se s jedne strane induktor štiti od kratkog spoja, a s druge strane i od moguće indukcije prevelikog napona koji ovisi o brzini okretanja ručice induktora.

Ispod sklopki uočavaju se dvije rupe gdje bi trebale biti četkice za prstenove rotora.

Skidanjem bočnog poklopca vidi se unutrašnjost induktora. Debela stjenka kućišta u obliku slova “U” zapravo je permanentni magnet statora induktora.

Rotor se satoji od dvije paralelno povezane zavojnice spojene na kružne prstenove.

To znači da je ovdje riječ o jednofaznom sinkronom generatoru izmjenične struje – alternatoru. No sama izvedba istog danas se vrlo rijetko koristi. Naime, bilo bi puno jednostavnije kad bi stator imao zavojnice, a rotor bio permanentni magnet jer bi se time izbjegla nužnost korištenja kliznih prstenova sa četkicama, te kompliciranija izrada namota koji moraju biti balansirani radi rotacije. Zato se danas svi mali izmjenični generatori rade sa stalnim magnetom na rotoru, a vrlo čest takav primjer je alternator na biciklu (koji se često pogrešno zove dinamo – naime, dinama su generatori istosmjerne struje, a alternatori su generatori izmjenične struje). Kad bi na našem induktoru neprekinuti prstenovi bili zamijenjeni komutatorom (kolektorom) tada bi to bio izravni generator istosmjernog napona – dinamo, i tada bi namoti na rotoru imali više smisla.

S obzirom da je rotor u mehaničkoj blokadi, čitav induktor smo rastavili, a zatim očistili sve osovine i ležajeve od nakupina prljavštine i hrđe.

Nakon ponovnog sklapanja rotor se napokon mogao normalno okretati gotovo bez ikakvog otpora.

Šteta što ovaj naš induktor nema četkica kako bismo izmjerili veličinu napona i snimili njegov valni oblik. No, ovdje treba pretpostaviti da bez obzira na veličinu i težinu ovog induktora ne bi trebalo očekivati rezultate puno bolje od nekog prosječnog alternatora za bicikle, koji je nekoliko puta manji i lakši od ovog našeg induktora. Naime, masivnost magneta ne treba nas zavarati jer se radi o zastarjelom magnetskom materijalu koji se jačinom magnetskog polja ne može uspoređivati sa današnjim ni puno manjim magnetima. Također i sam oblik magneta je jednostavan potkovasti, a da bi se postigao što manji zazor između statora i rotora koriste se metalni umetci preko kojih se dodatno gubi dio magnetske sile. Sve skupa, konstrukcijski ovaj naš induktor više liči na neki pokazni školski primjer jednostavnog alternatora gdje je puno važnije da se sve dobro vidi nego same perfomanse uređaja, i upravo zato, ako ništa drugo, ovaj naš primjerak definitivno pobjeđuje u kategoriji vintage dizajna i ljepote 🙂