Na buvljaku je u slobodnoj prodaji pronađena serija raznih mjernih i indikatorskih instrumenata za elektroničare koje povezuje jedno zajedničko ime “JYMY”. Po vanjskom izgledu, kvaliteti izrade tiskane pločice te završnoj obradi kućišta i prednje ploče ovi instrumenti svakako spadaju u višu klasu amaterske gradnje. Zapravo, teško je procjeniti da li se ovdje radi o instrumentima koje izradio neki vješti i pedantni elektroničar amater za svoje potrebe, da li je to neka poluprofesinalna gradnja instrumenata za komercijalnu prodaju ili su u pitanju prototipovi za nekog proizvođača instrumenata. Uređaji potjeću iz sredine 1980-tih godina, a ugrađene komponente su uglavnom proizvođača iz prostora biše YU, odnosno one koje su se mogle dobaviti u tadašnjim domaćim trgovinama. Neki instrumenti su dovršeni, neki su gotovo dovršeni, a neki čak imaju i logo proizvođača. Iz ove serije instrumenata također je i KAPACITET METAR koji smo detaljno opisali u našoj prijašnjoj objavi.
Pa pogledajmo kakvi su to još instrumenti proizašli iz Jymy-jeve radionice.
Krenimo od najvećih uređaja na dnu. Prednja ploča po izgledu, kontrolama i konektorima ukazuje da bi to mogao biti:
STABILIZIRANI NAPONSKO STRUJNI IZVOR 12/24 V; 22/50/200/400 mA
Unutar kućišta otkrivamo klasične komponente od kojih se sastoji stabilizirani izvor istosmjernog napona: tu su mrežni transformator, elektronika za ispravljanje i stabilizaciju napona, te prednja ploča sa kontrolama i priključnicama.
Mrežni transformator ima dva sekundarna namota i kao što se lijepo vidi na slici isti isporučuje dva napona: 12V i 25V, sa najvećom strujom od 700mA. Stoga se može pretpostaviti da je posljednja podjela na sklopki za ograničenje struje upravo ona najveća koju transformator može isporučiti – 700mA.
Na tiskanoj pločici uočavaju se komponente koje se najčešće koriste u sklopovima ispravljača koji treba imati mogućnost kontinuirane regulacije izlaznog napona (npr 0-24V): to su operaciono pojačalo 741 preko kojeg se dobiva upravljački napon za baze tranzistora snage, a preko kojih se onda dalje regulira glavna grana izlaznog napona. S obzirom da naš uređaj nema izvedenu mogućnost kontinuirane regulacije napona (preklapa se samo sekudarni namot transformatora za 12V ili 24V) očito je ovdje bio naglasak samo na dobivanje stabilnog napona napajanja navedenih vrijednosti.
U ispravljačkom dijelu uočavamo četiri diode spojene u graetzov spoj koje služe za punovalno ispravljanje izmjeničnog napona iz transformatora, te poveći elektrolitski kondenzator za dodatno peglanje ovog istosmjernog napona.
Stabilizatorski dio nećemo kompletno rekonstruirati sa pločice jer tu varijacija ima puno, no srce sklopa i princip rada je uvijek isti, te pojednostavljena shema izgleda otprilike ovako:
Operacijsko pojačalo 741 služi za komparaciju napona na svojim ulazima, te u ovisnosti o njima daje potrebni izlazni (korekcijski) napon za pobudu tranzistora. Stoga se na jedan ulaz pojačala treba dovesti neki stabilni referentni napon, a na drugi se ulaz onda dovodi (dio) izlaznog napona na čije će eventualne nestabilnosti pojačalo reagirati korekcijskim naponom za baze tranzistora na svojem izlazu. Da bi stvar funkcionirala kao stabilizator jedne vrijednosti napona na oba ulaza treba biti doveden isti napon, odnosno na jedan ulaz neki referentni (npr 5,1V preko zener diode), a na drugi ulaz preko naponskog djeljitelja ista ta vrijednost napona sa izlaza stabilizatora. Na svaku razliku ta dva napona pojačalo će reagirati, pa je jasno da ako se stavi potenciometar na bilo koji ulaz tada se može vršiti kontinuirana promjena napona na izlazu (od nula do maksimalno).
Za referentni napon na neinvertirajući ulaz ovog pojačala spojena je zener-dioda ZD1. Zener diode su pogodne za ovakve sklopove jer iste imaju niski temperaturni koeficijent čime je osigurana temperaturna stabilnost referentnog napona na ulazu u 741. Na invertirajući ulaz pojačala pak se dovodi napon sa izlaza (obično preko nekog naponskog djeljitelja) i možemo ga nazvati “napon greške”. Pojačalo će komparacijom (usporedbom) ta dva napona na ulazu reagirati obrnutom promjenom napona na svojem izlazu upravo za iznos razlike tih dvaju ulaznih napona i na taj način održavati izlazni napon stabilnim. Dakle, ako stabiliziramo napon od 12V, onda u slučaju da taj napon poraste, pojačalo će smanjiti napon na izlazu za pobudu tranzistora sve dok se ne vrati ravnoteža ulaznih napona, a time i početna vrijednost izlaznog napona. Tranzistori u darlingtonovom spoju (BD137, 2N3055) najčešće se koriste za izlazni krug stabilizatora zbog svojeg velikog pojačanja uz malu pobudnu struju.
Otpornici vezani u seriju sa izlaznim krugom služe za ograničenje struje kroz taj krug i u našem se primjeru mogu mijenjati sklopkom na željene vrijednosti struje (peti položaj sklopke spaja emiter izlaznog tranzistora izravno na masu tako da nema ograničenje struje u izlaznom krugu osim one koja ovisi o transformatoru i izlaznim tranzistorima). Treći tranzistor koji se vidi na pločici (vjerojatno BC107 ili sličan) je diver za indikatorske LED diode, a preostale diode i otpornici su u krugu napajanja pojačala i naponskih djeljitelja.
Zadnja strana metalnog kućišta stabilizatora iskorištena je za montažu izlaznog tranzistora, a iako su oznake izbrisane gotovo sigurno se radi o 2N3055.
Kod testiranja, na izlazima bez opterećenja izmjereni su naponi 17V i 37V. Ovi naponi s opterećenjem padaju te kod maksimalnog opterećenja od 700mA dostižu (približno) nazivnih 12V i 24V. To znači da stabilizacija napona ne radi, vjerojatno je probio izlazni tranzistor. Desna indikatorska LED je kontrola prisutnosti napona (kod 12V svjetli slabije, kod 24V jače), a lijeva LED svijetli kada je aktivno ograničenje struje kroz trošilo i ove funkcije rade ispravno.
Možda nije pošteno komentirati ovaj sklop na način kako bi se ova dva stabilizana napona danas mogla dobiti puno jednostavnije i efikasnije upotrebom specijaliziranih integriranih krugova. Ovaj stabilizator je napravljen prije više od 30 godina i tada sigurno cijena i dostupnost specijaliziranih stabilizatorskih komponenti nije bila ista kao danas. Zato svaka čast Jymy-ju na trudu!
—————————————
Slijedeći uređaj predstavlja svojevrsni kompenzator istosmjerne struje. Sa ovakvim sklopom može se tzv. nul-metodom izravno mjeriti napon, a neizravno i struja. Međutim, osnovna praktična namjena ovakvog kompenzatora je baždarenje električnih mjernih instrumenta i aparatura koje se izravno ili neizravno baziraju na mjerenjima osnovnih električnih veličina: napona, struje ili otpora.
Sa strane su po dva para priključnica označenih sa INSTRU. i GALVAN. (vjerojatno skraćeno od instrument i galvanometar), na stražnjoj strani je kućište za smještaj dugmaste Ni-Cd baterije 1,2V, a na prednjoj ploči su četiri potenciometra i još jedan par priključnica.
Prema shemi vidimo da se radi o kompenzatoru istosmjerne struje s običnim potenciometrima. Na priključnice GALVAN. spojen je osjetljivi galvanometar, na priključnice INSTRU. instrument za kalibraciju, a na neoznačene priključnice desno dovodi se izvor referentnog napona.Tako imamo formirana dva struja kruga: jedan preko baterije, insrumenta, tri kompenzacijska potenciometra 1M – 100K – 10K i galvanometra, a drugi preko referentnog napona, regulacijskog potenciometra 470K i također galvanometra. Regulacijskim potenciometrom namjesti se konstantna struja, a kompenzacijskim potenciometrima dovedu se oba strujna kruga u ravnotežu tako da kroz galvanometar ne teče nikakva struja. U tom ravnotežnom položaju pad napona na kalibracijskim potenciometrima jednak je referentnom naponu, odnosno vrijednost referentnog napona je kompenzirana padom napona na kompenzacijskim potenciometrima. Tako se uz pomoć poznatog napona kompenzacijom mogu mjeriti vrijednosti nepoznatog napona, a također se vrlo lako mogu mjeriti i nepoznate struje tako da se serijski sa referentnim naponom priključi neki poznati otpor na kojem se kompenzacijom izmjeri pad napona, a zatim iz toga izračuna vrijednost struje. S obzirom se kompenzacijom mogu mjeriti naponi i struje (pa i otpori) onda je jasno da se tom metodom mogu baždariti voltmetri i ampermetri, a također i vatmetri.
—————————————————–
Uređaj ima na prednjoj ploči sklopku, LED i pet jednopolnih priključnica. Napaja se preko gradske mreže. Moglo bi biti svašta…
Ili ništa… U kućištu nalazimo samo mrežni transformator 220/24V te pločicu ispravljača sa četiri diode u graetzovom spoju, elektrolit za dodatno ispravljanje napona i otpornik za LED.
Tko zna što je bila zamisao ovog očito nedovršenog sklopa ali moguće da se radilo o strujnom izvoru 24V. Naime, u kućištu više nema mjesta za puno elektronike, a ovi bi se konektori mogli spojiti odgovarajućim otpornicima čime bismo na svakom konektoru dobili određeno ograničenje struje na istosmjernom naponu od 24V.
————————
Slijedeća su na redu dva ispitivača ispravnosti tranzistora.
Prvi ima sklopku za biranje ispitivanja tranzistora ili dioda, te dvije LED za indikaciju tipa tranzistora (PNP ili NPN). Napaja se izmjeničnim naponom od 7,5V. Drugi ima potenciometar i zvučnik kao indikator, a napaja se istosmjernim naponom 4,5V.
Lako se prepoznaju dva klasična tipa ispitivala tranzistora koji su se najčešće gradili u samogradnji i bili neizostavni dio svake elektroničarske radionice.
Prvi tester koristi izvor nekog izmjeničnog napona te se na jednoj poluperiodi ispituje NPN, a na drugoj PNP tranzistor. Tako kod ispravnog tranzistora svijetli samo jedna LED, ovisno o kojem tipu istoga se radi. Ako svijetle obje LED ili nijedna tranzistor je neispravan (u prekidu ili u kratkom spoju). Sve se najbolje vidi na pojednostavljenoj shemi.
Transformator daje izmjenični napon 7,5V. Kroz ispitivani tranzistor teče neka struja jer ima pobudu baze preko otpornika. LED diode su inverzno polarizirane i kod ispravnog tranzistora svjetliti će samo jedna, odnosno točnije, titrati će pozitivnom ili negativnom frekvencijom poluperiode gradske mreže 50Hz koju propušta određeni tip tranzistora. Ako je spoj E-C u kratkom spoju svijetliti će obje diode, ako je taj spoj u prekidu neće svijetliti niti jedna LED. Ispitivanje dioda se vrši tako da se ista spoji na točke E-C. Odmah je jasno da ovisno kako se okrenu izvodi (ispravne) ispitivane diode tako će i svijetliti samo jedna od LED dioda. Prekid ili kratki spoj manifestirati će se isto kao i kod tranzistora.
Obično se ovakvi testeri zbog praktičnosti korištenja rade za baterijska napajanja i tada se za dobivanje izmjeničnog napona dodaje neki oscilator (multivibrator) željene frekvencije. To je najčešće bistabilni multivibrator sa dva tranzistora, legendarni oscilator 555 ili pak neki logički integrirani krug u spoju oscilatora. Frekvencija se obično bira oko 1 Hz pa se onda indikatorske LED-ice pale i gase tom frekvencijom što vizualno pokazuje da oscilator radi. Takvi sklopovi troše vrlo malo struje i godinama traju spojeni u nekom malom praktičnom kućištu sa 9V baterijom.
Isti takav tester, samo bez sklopke za vrstu mjerenja, smješten je i u aluminijsku kutijicu bez ikakvih natpisa sa dvije LED, koju možete vidjeti na prvoj fotografiji na vrhu.
Drugi tester radi kao mali jednostavni audio oscilator kad se na priključnice spoji ispravan tranzistor. Potenciometrom se namješta audio frekvencija u željeni čujni opseg koja se reproducira preko ugrađenog zvučnika.
U unutrašnjosti “zvučnog” testera uočava se da je iskorišten mali audio transformator kakav se koristio u ranijim tranzistorskim radio prijemicima, te dvostruka izmjenična sklopka kojom se mijenja polaritet napajanja oscilatora, ovisno da li se ispituje PNP ili NPN tranzistor.
Ovdje se doista radi o dva mala klasika što se tiče instrumenata u samogradnji amatera elektroničara, a mi ih sada samo možemo natrag zatvoriti u njihova vintage kućišta, dok ćemo tranzistore vjerojatno nastaviti i dalje ispitivati svojim modernim digitalnim testerima. Pa ipak, treba napomenuti da je prvi tester sa LED-icama još uvijek vrlo korisna napravica kada treba na brzinu ispitati tranzistore bez odlemljivanja sa pločice. Također, kod toga testera neće doći do oštećenja ispitivanog tranzistora ako se krivo spoje izvodi, pa se ovaj sklop, osim za određivanje tipa nepoznatog tranzistora (NPN, PNP), može koristiti i za detekciju njegovih izvoda (E, B, C).
—————————————————–
Ispitivalo quartz kristala je još jedan standardni tester u kolekciji svakog elektroničara, posebice radio amatera. Sklop je vrlo jednostavan i sastoji se od dva tranzistora, od kojih je prvi u kristalnom oscilatoru, a drugi u indikatorskom dijelu gdje svjetleća dioda pokazuje da li kristal oscilira. Kristalni oscilator proizvodi signal sinusnog oblika koji se ispravlja diodama i onda taj ispravljeni napon služi za pobudu tranzistora u čijem je krugu LED-ica.
Kristal koji želimo ispitati postavimo u odgovarajuću utičnicu (kontakti XTAL) i ako je ispravan, zasvijetlit će svjetleća dioda. Ukoliko bi se na emiter tranzistora koji radi u oscilatoru spojilo brojilo frekvencije mogla bi se očitati frekvencija kristala. Međutim, kod nekih je kristala na kućištu ispisana overtonska frekvencija, a ne osnovna frekvencija kristala. Tako će kod ispitivanja nekog CB-kristala koji radi u području 27 MHz, brojilo pokazati frekvenciju reda vrijednosti 9 MHz. Treća harmonična frekvencija pada u područje 27 MHz. Podijelimo li frekvenciju označenu na kristalu sa 3, dobit ćemo broj koji prikazuje brojilo frekvencije.
Evo kako quartz (QARTZ 🙂 ) tester sa sheme izgleda u Jymy-evoj verziji.
Ovime zaključujem blog o Jymy seriji instrumenata i testera za elektroničare. To naravno nije sve što je izašlo iz njegove radionice, ima tu još ispravljača, stabilizatora, nedovršenih projekata. U kasnijim 1980-tim Jymy je promijenio svoj naziv u Jimi. Od tada mu se, barem po njegovim uređajima koji se nalaze na buvljaku, gubi svaki trag. Apeliramo zato još jednom sve posjetitelje bloga da ostave bilo kakav komentar koji bi mogao pomoći u identificiranju proizvoda ovog stvarno dobrog graditelja elektroničkih uređaja i rasvjetljavanju porijekla njegovih djela. Jymy, Jimi ili kako god ti bilo ime… javi se….. ma gdje god bio 🙂