LANGE PHOTOMETER LP3

Danas je nabavljen laboratorijski fotometar LANGE PHOTOMETER LP3 njemačke tvrtke “Dr. Bruno Lange GmbH”. Tvrtka je na tržištu od 1933. godine, a ovaj fotometar vjerojatno potječe negdje s razdoblja od 1970 do 1990. godine.

Fotometar je uređaj koji na osnovu analize svjetlosti propuštene kroz (za tu valnu duljinu) prozirne tekućine detektira određena kemijska i fizikalna svojstva tih tekućina na osnovu prethodno baždarenih skala. Lange Photometer LP3 spada u tzv. fotoelektrični tip fotometra kod kojeg izvor svjetlosti (obična ili UV žarulja) prvo prolazi kroz monokromator da bi se filtrirala samo jedna željena valna duljina svjetlosti, ista se zatim propušta kroz uzorak tekućine koji ispitujemo, te završava na detektoru (obično fotoćelija) gdje se detektiraju promjene svjetlosti nastale prolaskom kroz ispitani materijal, a te promjene se na kraju (uz pojačanja) prikazuju na nekom podesnom pokazivaču (mehaničkom ili elektroničkom). Uzorci tekućina mogu se u fotometar stavljati uliveni u kivete (male posudice slične epruvetama specijalno napravljene za fotometriju ili spektroskopiju, najčešće od plastike, stakla ili u slučaju UV fotometrije od kvarcnog stakla, bez nečistoća i nehomogenosti koje bi mogle utjecati na mjerenja).

Nabavljeni primjerak fotometra vizualno je u dobrom stanju ali mu nedostaju mjerne skale, te je potgan nosač sustava projiciranja svjetlosne zrake (kazaljke) na mjernu skalu. Isti je uspješno zalijepljen trenutnim ljepilom (na slici gore u sredini valjak sa crvenom kapicom između mrežnog transformatora i kondenzatora).

Lange Photometer LP3 ima mogućnost odabira dva izvora svijetlosti, običnu sijalicu za valne duljine vidljive svjetlosti i živinu žarulju za UV valne duljine. Odabir osvjetljanja vrši se posebnom sklopkom na kućištu uređaja, a mehaničke kontrole služe za namještanje filtera valnih duljina (monokromatora), odnosno namještanje kuta upada svjetla na optičku rešetku ili prizmu kako bi ista propustila samo jednu valnu duljinu. Potenciometri služe za podešavanje pokazivača na skali uređaja.

Ommetrom je između priključnica mrežnog utikača izmjeren otpor od 30 ohma, te je uređaj uključen na mrežni napon. Utvrđeno je da obje žarulje rade te da se pokazivačka zraka svjetlosti fokusirano projicira na zrcalo. Sve kontrole rade a pokazivač reagira na uzorke stavljene u pripadajuće utore (testiranje se vršilo preko poluprozirnih komadića papira, pri čemu, što je papir neprozirniji to je otklon pokazivača bio veći).

Na kraju je fotometar ponovno sastavljen, a na mjesto skale umetnut je list običnog čistog papira. Pokazivačka zraka svjetlosti fokusirano se reflektirala sa zrcala na papir čime je početno testiranje uređaja završeno. Kao što se vidi sa slika sklopovi unutar uređaja su u vrlo očuvanom stanju i osim čišćenja nataložene prašine (nakupljene vjerojatno uslijed rada ventilatora) nisu potrebni nikavi drugi popravci fotometra. Za neka ozbiljnija laboratorijska mjerenja svakako je potrebno nabaviti odgovarajuće skale kao i proučiti dokumentaciju za rad s ovim uređajem. Međutim, primarni cilj nabavke ovog specifičnog fotometra bio je upoznati se sa konstrukcijom i principom rada ovakvih uređaja, a njegovu ulogu u medicinskim laboratorijima ionako su već odavno zamijenili noviji i sofisticiraniji instrumenti za mjerenje kemijskih sastava i svojstava tekućina.