TESLA SONET B3

Danas je nabavljen magnetofon Tesla Sonet B3 proizveden 31. 05. 1965. godine. Vizualno se radi o vrlo dobro očuvanom magnetofonu bez polomljenih ili nedostajućih dijelova. Magnetofonska traka je puknuta, a tome može biti uzrok nepažljivo rukovanje ili pak sama starost trake. Naime, magnetofonske trake kroz desetljeća polako gube svoja magnetska i mehanička svojstva čime zapisi na njima gube kvalitetu, a moguće je i potpuno osipanje magnetskog sloja sa iste kao i potpuni gubitak čvrstoće i elastičnosti same trake koja onda lako puca i drobi se već pod malim mehaničkim naprezanjima. Svojstva magnetofonske trake ovise naravno o njenoj proizvodnoj kvaliteti kao i o pravilnom čuvanju i rukovanju sa istom.

Ovaj tip magnetofona vrlo je popularan na internetu pa je lako pronaći servisnu dokumentaciju i elektroničku shemu uređaja što uvelike olakšava popravak i održavanje. Na stražnjem poklopcu uređaja nalazi se tvornička shema rasporeda elektronskih cijevi i tranzistora unutar magnetofona. Od elektronki tu su dvostruka ispravljačica EZ80, trioda ECL82 i dvostruke triode ECC82 i ECC83, te “magično oko” EM84. Dva tranzistora 105NU70 nalaze se u krugu mikrofonskog pretpojačala.

Nabavljeni primjerak prilikom prvog uključivanja nije pokazivao nikakve znakove života. S obzirom da ommetrom nije izmjeren nikakav otpor između kontakata mrežne utičnice sve je upućivalo na neispravni osigurač, mrežnu sklopku ili u najgorem slučaju primarni namotaj mrežnog transformatora.  Skidanjem zadnjeg poklopca dobiva se pristup osiguračima. Kapsula mrežnog osigurača bila je u poluraspadnutom stanju i izgledalo je kao da je do prekida niti došlo od starosti, a ne od električnog pregaranja. Međutim, zamjenom osigurača magnetofon i dalje nije davao znakove života. Za pristup sklopki i transformatoru bilo je potrebno odvojiti mehaniku i elektroniku od ostatka kućišta magnetofona sa zvučnikom.

Kvar je pronađen u mehaničkom dijelu sklopke za uključivanje uređaja koji je vrlo brzo otklonjen čišćenjem i jednostavnim namještanjem. Ommetar je sada pokazivao otpor od 60 ohma na kontaktima utičnice što je u granicama otpora primara mrežnog transformatora te je uređaj ponovno uključen na mrežni napon. Na svim elektronskim cijevima katode su se zažarile, “magično oko” zasvijetlilo je karakterističnim zelenim sjajem  i nakon nekoliko sekundi pojavio se šum u zvučniku. Potenciometar glasnoće zvuka je doduše “krčio” i prekidao na nekim položajima ali to je bilo i za očekivati od preko 50 godina starog potenciometra koji se i najviše koristi u radu magnetofona. S obzirom da je sve upućivalo da pojačalo radi pokušalo se pokrenuti traku, međutim, elektromotor nije okretao mehanizam niti u položaju reprodukcije niti u položajima prematanja trake. Prilikom pokušaja uključivanja elektromotora čuo se karakteristični “brum” iz istog, što je ukazivalo na tri mogućnosti: elektromotor je ispravan ali mehanički blokiran neispravnim mehanizmom; elektromotor je poluispravan (električki neispravan jedan ili više namota motora); ili pak je neispravnost u ostalim elementima u krugu motora (sklopka motora, otpornik ili kondenzator). Krenulo se od lakšeg te je prvo ustanovljeno da su kondenzator i otpornik ispravni.

Slijedeći korak bilo je testiranje sklopke motora. Radi se o dvopoložajnoj sklopki sa ukupno 15 polova kojom se prekapčaju namoti motora (ukupno šest) na napone 220V i 150V iz primara transformatora i to u kombinacije sa otpornikom (kojim se ovi naponi smanjuju na potrebnih 190V i 140V) i kondenzatorom (koji na pomoćnim namotima služi za stvaranje faznog pomaka potrebnog za rad ovog jednofaznog asinkronog kaveznog tzv. kondenzatorskog elektromotora) kako bi se dobio željeni smjer vrtnje i dvije brzine rada motora, jedna sporija (1430 okretaja u minuti) za snimanje i reprodukciju, a druga brža (2860 okretaja u minuti) za prematanja magnetofonske trake.

Sklopka elektromotora je ispitana ommetrom i voltmetrom te je ustanovljeno da su svi kontakti ispravni i da su svi potrebni naponi prisutni na pripadajućim kontaktima. Kad je već bila rastavljena sklopka je ujedno i očišćena, te je zamijenjena jedna žica na istoj na kojoj je uslijed zuba vremena došlo do oštećenja dijela izolacije (otpornik snage u krugu elektromotora prilično se grije u normalnom radu te je montiran što dalje od ostalih komponenti, no za pretpostaviti je da je do starenja izolacije na dijelu vodića najbližem ovom otporniku došlo upravo zbog povećane temperature koju isti isijava u radu).  Ostalo je provjeriti sam elektromotor magnetofona. Nakon skidanja sa šasije i ponovnog testiranja motor je u praznom hodu odmah proradio, a to znači da je problem vjerojatno u mehanizmu prijenosa snage na kolute koji iz nekog razloga blokiraju motor. Naime, elektromotor s obzirom na veličinu i težinu djeluje kao vrlo snažan međutim to i nije baš odlika jednofaznih kaveznih motora, njegova je glavna prednost miran i tihi rad (ugrađeni elektromotor ima snage od svega 2,5W i 5W u svoja dva moda rada). Snaga se prenosi sa osovine motora tarnim prijenosom na gumom obložene zamašnjake. Vizualno je uočeno da su sve gumice u dobrom stanju, a kod pokušaja okretanja zamašnjaka rukom moglo se osjetiti kako otpor postaje sve slabiji te je problem blokade vjerojatno samo nakupljena prljavština kroz godine (ili desetljeća) stajanja magnetofona van pogona. Nakon podmazivanja ležajeva mehanizma motor je vraćen na svoje mjesto.

Magnetofon je napokon proradio u svim režimima rada sa ujednačenom i stabilnom brzinom vrtnje. Na originalnoj traci (koja je prethodno premotana zbog prekinutog dijela) naišlo se na snimku pjesme “Wind of Change” od legendarnih Scorpions-a što znači da je magnetofon sigurno bio u upotrebi do barem 1990. godine 🙂 Naravno, nakon ovog uspješnog “oživljavanja” magnetofona za daljni siguran rad potrebno je ipak napraviti detaljno čišćenje i podmazivanje čitavog mehanizma, te izvršiti preventivnu zamjenu svih elektrolita u pojačalu, kao i obaveznu zamjenu ili eventualni popravak istrošenih potenciometara.

Uzrok većine kvarova otklonjenih na ovom magnetofonu zapravo je nataložena prljavština i gubitak svojstva maziva tijekom desetljeća zaborava, međutim,  gotovo svi dijelovi mehanizma, automatike i elektronike magnetofona, i danas nakon više od 5 desetljeća vizualno i funkcionalno su u gotovo savršenom stanju. Stoga se cijeli uređaj uz malo truda (i možda minimalno ulaganje) može vratiti u stanje kakav je bilo nakon izlaska iz tvornice. Jedan od razloga zašto postoji ovaj blog je upravo taj; audio i video uređaji 50-tih i 60-tih godina kao da su napravljeni da traju vječno, a dizajn, mehanička rješenja i izvedbe u istima doslovno znaju biti fascinantna. Ljepotu i čar elektronske cijevi pak je sasvim bespredmetno upoređivati sa današnjim modernim integriranim sklopovima.